Izbor fra Mladena Vukšića, župnika iz Posušja, za biskupa kotorskog u Crnoj Gori ponovno je aktualizirao priču o biskupima – franjevcima. Naime, u narodu je dosta rasprostranjeno uvjerenje kako se biskupi biraju iz reda dijecezanaca, a franjevci (redovnici), zapravo, samo su misionari koji šire vjeru.
Piše: Jozo Pavković/Večernji list
Međutim, iz redova bosanskohercegovačkih franjevaca od 1291. godine, otkada su došli u Banovinu Bosnu i Humsku zemlju, do danas bilo je 50 biskupa. I poslije uvođenja redovite crkvene hijerarhije 1881. u BiH, sufraganske biskupije povjerene su na upravljanje biskupima franjevcima. Šestorica bosanskohercegovačkih franjevaca nakon te 1881. obavljala su biskupsku službu (fra Paškal Buconjić, fra Marijan Marković, fra Alojzije Mišić, fra Jozo Garić, fra Hil Kabashi i fra Marko Semren). Posljednji među njima, Semren, prije dva mjeseca zatražio je razrješenje službe pomoćnog banjolučkog biskupa, što je papa Franjo i prihvatio. Izbor fra Mladena Vukšića nakon Semrenove ostavke iz svjetovne perspektive doima se kao vatikanska poruka franjevcima u BiH kako će i oni uvijek biti kandidati za crkvene poglavare.
Uostalom, njihova povijest na to obvezuje. Tijekom više od sedam stoljeća svoga boravka na ovim prostorima franjevci su bili progonjeni i mučenički su stradavali, osobito za vrijeme osmanske vladavine te tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Uz propovijedanje vjere, oni su bili i prosvjetitelji i liječnici i ideolozi. U osmanskom, mletačkom i austrijskom razdoblju pisali su i izdavali knjige i časopise, pomagali u liječenju, gradili infrastrukturu, otvarali prve škole… Njihove gimnazije odgojile su velik broj intelektualaca. Ljekarna Male braće osnovana 1317. najstarija je ljekarna na ovom području.
Utemeljitelj hrvatske arheologije je fra Lujo Marun, koji je 1893. u Kninu otvorio prvi Muzej hrvatskih spomenika. Fra Andrija Kačić Miošić (1704. – 1760.) napisao je knjigu “Razgovor ugodni naroda slovinskoga”, nakon Biblije, najčitaniju knjigu u hrvatskom narodu.
Prva dva kanonizirana sveca hrvatskoga naroda bila su franjevci fra Nikola Tavelić i fra Leopold Mandić, četiri su blaženika: bl. Julijan iz Bala, bl. Jakov Zadranin, bl. Serafin Kodić i bl. Alojzije Palić. U tijeku je postupak beatifikacije i kanonizacije fra Ante Antića i fra Vendelina Vošnjaka. Mnogi franjevci misionari koji su odlazili širiti katoličku vjeru u Kongo, Ruandu, Sudan i druge afričke zemlje ili Južnu Ameriku zaslužuju biti na tom popisu. Posebno Vjeko Ćurić, koji je ubijen u Ruandi.
Što se tiče Hercegovačke franjevačke provincije, imenovanjem fra Mladena Vukšića za biskupa prošlo je dugo razdoblje od posljednjeg biskupa člana te provincije, fra Paškala Buconjića. Čak 114 godina. Uz čast, ovo je imenovanje i sveta obveza čestito hoditi utabanom stazom vjere i crkvenosti hrvatskog rimokatoličkog puka, koja je oškropljena krvlju svojih svetih pastira.
I danas je katoličanstvo u mnogim državama ugroženo. Europa je na poseban način suočena s tom krizom. Trebaju nam misionari novoga doba. Koji će krenuti za našim iseljenicima posvuda po svijetu. Misionarska skrb za njih, uz pastoralni rad, traži i moderan pastoralni pristup. A tamo gdje su Hrvati ugroženi, oni trebaju biti čuvari i vjere i nacije. Možda je baš zato papa Franjo za biskupa u Crnu Goru poslao franjevca. U izazovnim vremenima Vukšić će u Kotoru morati djelovati upravo kao misionar. Sačuvati preostale malobrojne katolike od političke i vjerske srpsko-pravoslavne ekspanzije. Uostalom, Kotorska biskupija jamac je očuvanja i hrvatske kulturne i povijesne baštine u (Zaljevu svetaca) Boki kotorskoj. Da, ipak su franjevci misionari, čak i onda kada su biskupi.
Vrisak.info
