Nedavno je prošlo 77 godina od zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine na kojem je izražena odlučnost sličnih, ali ipak različitih naroda kako njihova zemlja nije ničija, ali jest, kako zemlja Hrvata, tako i Srba i Muslimana (danas formalno, općeprihvaćeno Bošnjaka).
Zadnje obilježavanje povodom spomenutog zasjedanja i njegovog krucijalnog prvobitnog značaja za Bosnu i Hercegovinu se obilježava samo u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali ne i u Republici Srpskoj, što poprima kontkradiktoran i diferencijalan značaj.
Piše: Ivan Lovrić/HSPF.info
Naime, Željko Komšić 23. studenoga 2020. godine u svom obraćanju izjavljuje: “Kako je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, najuspješniji dijelovi tadašnjeg društva podržani slobodarskim stremljanjima većine bosanskohercegovačkih građana radnika, intelektulaca itd., obnovili su državnost Bosne i Hercegovine neovisno o njihovoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.“
Također kaže: “Predvodnici tadašnje narodnooslobodilačke i antifašističke borbe imali su dovoljno mudrosti i znanja da u borbi za državu i slobodu mobilišu ljude iz različitih sfera društva u jedan zajednički cilj. U tome su i uspjeli jer su uvažavajći jedni druge znali definisati zajednički interes.“
Na osnovu temeljnog zaključka ZAVNOBiH-a, Bosna i Hercegovina nije obnovljena, naprotiv, prvi put u povijesti dobiva mogućnost izgraditi zajednicu u kojoj će svi njezini narodi živjeti u ravnopravnosti, slobodi i miru.
Temelj takvoj zajednici daju udruženi narodi Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a koji se danas političkim nasiljem pokušavaju izmjestiti.
Svečano obilježavati i pozivati se na ZAVNOBiH, a iskrivljavati, zanemarivati i manipulirati njegovu srž u najmanju ruku jest neljudski i licemjerno.
Neljudski zbog toga što je povijest onakva kakva jest. “Gdje mrtvi muče žive!“
Licemjerno zbog toga što trenutne okolnosti koje iskorištavaju današnji samozvani antifašisti, među kojima je i Željko Komšić, fašističkim i antigrađanskim metodama krše temeljne postulate ZAVNOBiH-a, pri čemu pokazuju da je njihova privrženost tim vrijednostima duboko neiskrena i instrumentalna. Drugim riječima, svojim djelovanjem negiraju vrijednosti ZAVNOBiH-a, ali se njime bestidno kite kako bi prikrili svoje pravo ruho većinskoga nacionalizma.
Gledajući ZAVNOBiH iz današnje perpsektive, možemo zaključiti kako je imao opće dobru svrhu, što i jest cilj i bit politike. Djelovanje koje bi trebalo rezultirati opće dobro zajednica i njezinih pripadnika.
Nažalost, promatrajući današnje licemjerne i nekorektne politike koje vode Željko Komšić i njemu slični dolazimo do stvarnosti – pozivaju se na ZAVNOBiH kakvog bi oni željeli danas, a da se takav dogodio 25. studenoga 1943. godine, po mogućnosti u Sarajevu, iz kojeg proizilazi kako je izražena odlučnost naroda Bosne i Hercegovine da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska ni bošnjačka, nego isključivo bošnjačka i eventualno bošnjačka s malo “istinskih bosanskih katolika u Sarajevu“.
U takvoj ne samo teoriji nego i praksi, Srbi, a većim dijelom i Hrvati, bivaju ogorčeni stalnim napadima, nepoštivanjem i zanemarivanjem njih i kao naroda i kao građana Bosne i Hercegovine.
Željku Komšiću i antibosanskom bloku, koji se prozvao probosanskim, zadnjih 20 godina je cilj promijeniti svrhu i bit postojanja Bosne i Hercegovine.
Njezine vrijednosti koje se jedino mogu reflektirati u multietničnosti i multikulturalnosti, a ne u isključivo građanskim okvirima koji pod plaštom lažne europeizacije i demokracije teže uništiti temelje Bosne i Hercegovine, kao da sama Europska unija nije prožeta poštivanjem i kolektivnih identiteta.
U takvoj uskogrudnoj i deformiranoj Bosni i Hercegovini ne bi bilo mjesta niti za Hrvate, niti za Srbe, niti za bilo koje druge narode i građane.
Srbi i Hrvati ne žele ovakvu Bosnu i Hercegovinu u kojoj nema dovoljno mudrosti i znanja da ih se prihvati (2 od 3 temelja ove zajednice!) kao narode koji su tu stoljećima, koji su tu danas i koji će tu i dalje biti.
U kojoj nema interaktivnih odnosa i gdje nema konsenzusa oko definiranih budućih zajedničkih ili pak približnih ciljeva i interesa.
Takva Bosna i Hercegovina jednostavno nije moguća jer nije dobra niti za Bošnjake, niti za Srbe, niti za Hrvate. Što se prije riješimo takvih pogubnih koncepata, svima će nam biti bolje.
Vrisak.info