Čelnik SDA Bakir Izetbegović prije desetak dana nakon susreta s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem izjavio je kako bošnjačka strana ima novi zahtjev za promjene Izbornog zakona, a to je da prestane “teror manjine nad većinom”.
Taj teror se, po Izetbegoviću mišljenju, odvija u Domu naroda i institucijama u kojima Hrvati imaju paritet, piše Večernji list BiH.
“SDA će inzistirati na dosljednoj primjeni Ustava BiH. Domovi naroda ne mogu imati istu ulogu i snagu kao zastupnički domovi. Narodi u BiH imaju pravo biti zastupljeni. Imaju pravo štititi vitalni nacionalni interes i to je sve”, kazao je Izetbegović.
Problem Sarajevu presuda
No, čak i površnom poznavatelju ustava, kako onog državnog tako i entitetskih, jasno je da ovakve tvrdnje nikako ne mogu stajati u istoj izjavi. Da je sve suprotno od onog što tvrdi Izetbegović, otkriva presuda Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda po apelaciji koju je upravo Ustavnom sudu BiH uputio njegov otac Alija Izetbegović o ulozi triju naroda te ju je dodatno pojačala presuda po apelaciji Bože Ljubića. Apsurdno, ali najveća zapreka realizaciji politike dominacije postala je presuda po apelaciji Alije Izetbegovića.
“Tako je Ustavom FBiH propisano da će zakonodavnu vlast u FBiH vršiti Zastupnički dom i Dom naroda. Ustav FBiH propisuje da će sastav Doma naroda biti paritetan tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj izaslanika te se, kao temeljno pitanje od vitalnog interesa, propisuje ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu odgovarajuće zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim tijelima vlasti.
Nadalje, Ustav FBiH, osim navedenog pitanja i drugih pitanja preciziranih Ustavom FBiH, definira da se kao pitanja od vitalnog interesa mogu pojaviti i druga pitanja koja bi se tretirala kao ona od vitalnog nacionalnog interesa ako tako smatraju dvije trećine jednog od klubova izaslanika konstitutivnih naroda u Domu naroda. Neosporno je da iz navedenog proizlazi da je temeljna zadaća Doma naroda zaštita konstitutivnosti naroda”, navodi se u presudi po predmetu “Ljubić” u kojoj se poziva i na presudu u predmetu Alije Izetbegovića.
Svaki je zahtjev u politici legitiman, pa tako i tražiti da se ograniči uloga Doma naroda. No, zanimljivo je kako upravo bošnjački političari traže veći utjecaj u RS-u kroz Vijeće naroda, čija je uloga bitno oslabljena, a da istodobno to isto žele napraviti u FBiH. To zapravo sugerira kako je cilj bošnjačke i srpske politike identičan. Ojačati poziciju entiteta i oslabiti poziciju “manjina”. U slučaju Hrvata to zapravo znači gubljenje pozicije u obama entitetima, odnosno potpuno relativiziranje konstitutivnosti – ustavotvornosti ovog naroda. A to je posve suprotno s presudom iz 2000. po apelaciji njegova oca Alije Izetbegovića jer su konstitutivni narodi ocijenjeni “natkrovljujućim elementom” nasuprot tvrdnjama “wannabe” građanskih stranaka koje je oko sebe okupio SDA.
Entiteti moraju prihvatiti
“Ovo označavanje u Preambuli, stoga, mora biti shvaćeno kao jedno natkrovljujuće načelo Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti podrediti prema članku III/3.(b) Ustava BiH.”
Osim navedenog, iz naprijed navedenih odredbi Ustava BiH slijedi da je “ustavotvorac u institucijama BiH uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda”, stoji u presudi kojom se, praktički, ruše bošnjački nacionalistički snovi.
Vrisak.info
