Povodom 25. obljetnice dolaska humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”, objavljujemo tekst novinara i publicista Zvonimira Čilića iz 1994. godine “Što kažu liječnici koji su stigli u Novu Bilu”, objavljen u monografiji “Bijeli put:Pobjeda dobra u ratu”, autora Slobodana Langa i Branka Čule 2014. godine.
Čilićev tekst “Što kažu liječnici koji su stigli u Novu Bilu: Ljudine u bolnici na kraju svijeta” objavljujemo u cijelosti i bez uredničkih intervencija: .
Stanje u Franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj još je uvijek teško, ali daleko bolje nego što je bilo prije nekoliko dana. Razloga tome je više. Konvojem Putevi mira i ljubavi za Bosnu i Hercegovinu stigli su najnužniji lijekovi i sanitetske potrepštine; Sally Backer uspjela je, kako je i obećala, evakuirati 23 djece praćene majkama i šest odraslih bolesnika, a napokon je u ovu bolnicu na kraju svijeta stigla i stručna liječnička pomoć.
Stiglo je šest liječnika specijalista i jedna medicinska sestra koji će određeno vrijeme raditi u ovoj bolnici i omogućiti liječničkoj ekipi Franjevačke bolnice da nakon više od godinu dana iscrpljujućeg rada bar malo predahnu. Zanimljivo je čuti što je ove ljude motiviralo da dođu u Novu Bilu i kakvi su im prvi dojmovi. Jer, u Novoj Biloj umjesto plaće mogu im ponuditi samo krv, znoj, suze i rad od jutra do sutra. Pa ipak su došli. Zašto?
Dr. Miroslav Vidović, anesteziolog iz Nove Gradiške: “Ono što sam vidio gledajući na televiziji tragediju ljudi ovoga kraja, ponukalo me da dođem i pomognem. Ljudi koji rade u ovoj bolnici heroji su korpusa hrvatskog saniteta. Europa već odavno nema ovakvu bolnicu. Na kraju 20. stoljeća uvjeti rada i smještaja su kao iz 19. stoljeća. Recimo, anesteziološki uređaj, to je priča za sebe. Ja sam anesteziolog, a takav uređaj ni
na slikama nisam vidio. Molit ću ove tehničare da mi pokažu kako se njime radi. Apeliram da neka bolnica iz Hrvatske pošalje anesteziološki uređaj, pa makar 20 ili 30 godina star, jer i to bi za ovu bolnicu bio tehnološki novitet. Čudim se kako su svi pacijenti mogli ostati živi uz takve mogućnosti anestezije, a riječ je o tako složenim operacijskim zahvatima. Svaka čast ovim liječnicima!”
Dr. Ivan Marković, specijalist opće kirurgije iz Nove Gradiške: “Tehnički razlozi spriječili su me da dođem i prije. Tu sam prije svega zbog moralne obveze. Hrvati se ovdje moraju održati, a mi im u tome moramo pomoći. Impresioniran sam onim što sam tu zatekao.”
Dr. Tomislav Župić, ginekolog iz Petrove bolnice u Zagrebu: “Motiv mog dolaska je emisija HTV-a koju je priredio Smiljko Šagolj o Novoj Biloj i Lašvanskoj dolini. Smatrao sam svojom dužnošću da kao Hrvat dođem i pomognem. Na TV-u se ipak ne vidi u kakvim se teškim uvjetima liječe bolesnici i ranjenici, u kakvim se uvjetima rađaju mali Hrvati. Zvat ću svog ravnatelja u Petrovoj da nam pošalje nužnu opremu za ginekologiju. Trebalo bi da se svi angažiramo i da pomognemo našim ljudima. Moramo se organizirati i slati liječničke ekipe svaki mjesec, mjesec i pol. Apeliram na kolege u Hrvatskoj da dođu da pomognu. Jer ovdje branimo našu domovinu.”
Dr. Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg iz Splita: “Doveo me neki unutarnji poziv da pomognem ljudima u ovim krajevima. S obzirom na uvjete u kojima se radi u ovoj bolnici, rezultati su fascinantni. Pozivam kolege iz Hrvatske da dođu i da pomognu. Doći se može, raditi se može. Dođite, dragi kolege, da biste si mogli pogledati u lice kada se budete gledali u zrcalu.”
Dr. Željko Bušić, kirurg iz Nove bolnice u Zagrebu i saborski zastupnik: “Motiv mog dolaska je ljudska, moralna i stručna potpora ovim napaćenim ljudima. Nadam se da ću biti od koristi. Divim se osoblju bolnice koje je tako uspješno radilo u zaista nemogućim uvjetima.”
Dr. Janko Stipančić, internist iz Delnica: “Motiv mog dolaska je pomoći ljudima u nevolji, pomoći svojim sunarodnjacima koji pate i kojima je pomoć potrebna.A dojmovi? Uvjerio sam se da ljudi mogu činiti čuda.Ovi liječnici u ovoj bolnici čine čuda. Oni su supermeni.”
A za sve u Lašvanskoj dolini supermeni su ovi liječnici i hrabra Josipa Mikulić, medicinska sestra instrumentarka iz Širokog Brijega. Napustiti svoje čiste, tople i suvremeno opremljene bolnice, žrtvovati godišnji odmor, umjesto rada od osam sati i plaće raditi besplatno od jutra do sutra u nemogućim i opasnim uvjetima, to mogu samo ljudine, kako se to kod nas u Bosni za takve ljude kaže. A narod ovog kraja to zna cijeniti i nikada neće zaboraviti.
Dnevnik.ba
