Teško se sjetiti kada se toliko likovalo kao nakon jučerašnje, ispostavit će se, lažne vijesti da je bratić kardinala Vinka Puljića prešao na islam, uz dodatak da je to učinila i kardinalova sestra još prije dvadeset godina.
Piše: Željko Andrijanić/Večernji list
Mnogi mediji udarili su na kardinala Vinka Puljića takvom silinom da je to ubrzo postala glavna vijest u BiH s komentarima punim mržnje i opasnih poruka.
Paraobavještajni rat
Ubrzo je kardinal, odnosno Vrhbosanska nadbiskupija, demantirao ovu lažnu objavu. – Izvjesnog gospodina Danka Puljića, koji je predstavljen kao kardinalov bratić, sin kardinalova brata, i koji je u Travniku promijenio vjeru, vrhbosanski nadbiskup osobno ne poznaje i zajedničko im je jedino prezime. U Bosni i Hercegovini postoji više loza Puljića te kardinalu Vinku nije poznato da su spomenuti gospodin i on u bilo kakvom srodstvu, a sigurno nisu bliži rod. Isto tako, laž je kako je sestra kardinala Puljića prije 20 godina prešla na islam – navodi se u priopćenju Vrhbosanske nadbiskupije.
Mnogi koji su jučer pročitali ovu vijest zgroženi su napadima na kardinala. – Ovo je samo nastavak borbe protiv hrvatskih simbola u BiH, a kardinal Puljić to zasigurno jest. Nakon non-papera, kojima se želi predstaviti da Hrvati žele srušiti ovu zemlju, paraobavještajni rat, kojem je cilj dodatno diskreditirati ovaj narod, ide dalje. Kad su vidjeli da kardinala ne mogu slomiti, udarili su mu na obitelj, i to izmišljenim vijestima – komentiraju sugovornici ogorčeni riječima i komentarima koji su korišteni u cilju da se kardinala i njegovu obitelj predstavi kao kvislinge. A zanimljivo je i da je Aljo ef. Cikotić iz džemata Kalibunar, koji se prvi pohvalio i potvrdio laž da je bratić kardinala Puljića prešao na islam, brat SDA-ova ministra sigurnosti BiH i osumnjičenika za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna, kontroverznog Selme Cikotića.
Za efendiju Cikotića još prije 11 godina, kada su vehabije izvršili teroristički napad na Policijsku postaju Bugojno i ubili policajca Tarika Ljubuškića, tadašnja emisija “60 minuta” Federalne TV objavila je kako je “široko otvorio vrata svoje džamije vehabijama”, s tvrdnjom da se u toj džamiji regrutiraju borci koji se šalju u Afganistan u pomoć talibanima. Imam koji je jučer plasirao lažnu vijest tada je potvrdio da mu u džamiju dolaze vehabije i izrazio zadovoljstvo što “nikada nije bilo konfrontacije između vjernika dvaju različitih pristupa islamu u njegovu džematu”, a teroristički napad na Policijsku postaju Bugojno okarakterizirao je kao čin umobolnog čovjeka kojeg su se vehabije odrekli jer je bio destruktivan za zajednicu.
Kontinuitet diskreditiranja
Nažalost, Aljo ef. Cikotić samo je podržao kontinuitet udara na kardinala Puljića u BiH, i to lažima. Dovoljno se sjetiti prošlogodišnje mise za žrtve Križnog puta u Bleiburgu kada je katedralu u Sarajevu moralo čuvati i osiguranje, prijetilo mu se u vise navrata, pa i smrću. Čak je i SIPA morala reagirati i uhititi Harisa Pendića iz Mostara koji je sa sjekirom u ruci prijetio kardinalu i sve to objavio.
– Živio sam u sustavu gdje su napredovali podobni. Sada, ponovno, ako se usprotiviš, onda ili počnu stizati pisma ili poruke ili na portalima počne javno linčovanje. Ne bih htio nabrajati detalje, ali to je ružna aktivnost koju sam doživio – kazao je tada kardinal koji je sve to podnio i podnosi i dalje te je oprostio onima koji su bili najglasniji da ga se “kamenuje”, među kojima su i pojedini bošnjački političari. Kako stvari stoje, više nije pitanje hoće li kardinal Puljić opet u BiH biti meta, nego što će mu se sljedeće podmetnuti.
O kardinalu Puljiću
Vinko Puljić rodio se u Priječanima kod Banje Luke 8. rujna 1945. kao dvanaesto dijete Ivana i Kaje r. Pletikosa. Obitelj je živjela od očeve radničke plaće i obrađivanja vlastitog skromnog posjeda. Ivan i Kaja imali su trinaestero djece, od kojih je troje umrlo u ranom djetinjstvu, a šestero u mladosti. Kad su Vinku bile tri godine, umrla mu je majka. Otac se nakon godinu dana oženio Anom r. Jurić pa je pomajka preuzela brigu o muževoj djeci iz prvoga braka i o vlastitih osmero koje je s njime dobila (od njih je dvoje umrlo u djetinjstvu). Kao srednjoškolac i student radio je fizičke poslove tijekom ljetnih praznika da pridonese za obitelj i troškove svoga školovanja. Iz djetinjstva i mladosti s radošću se sjeća trapističke crkve i samostana “Marija Zvijezda”, posebno o. Antuna Artnera (1920. – 1995.), koji mu je bio duhovni vođa. Često je pričao da su svi ukućani štedjeli kad se nekom članu nabavljala obuća ili odjeća i tako se učili obiteljskoj solidarnosti.
Vrisak.info
