Otvoreni čin mržnje koja se više čak i ne kamuflira je najbolji primjer svega onoga što je dominantni bošnjački mainstream, politički i medijski, danas postao i što ima kao konačni cilj. Huškačka retorika, seksističke i morbidne poruke, stvaranje neprijateljskog ambijenta dignuti su na jednu novu razinu, koja nije osuđena ni u jednom segmentu aktivno uključenih aktera. Kada to piše uglađena sarajevska raja, naravno da nema ništa sporno jer raja može „zabijati“ kada hoće i „nabijati“ koga hoće.
Nakon još jedne uzurpacije i direktnog nametanja hrvatskog člana Predsjedništva, uslijedila je druga faza obračuna, faza koja treba diskreditirati svakoga tko se usudi pričati, prokomentirati sve ono što se raji ne sviđa. Orkestrirano djelovanje i apsolutna simbioza bošnjačkog političkog vodstva s blagoslovom Islamske zajednice, medijskih perjanica i NGO plaćenika savršen je primjer kako hegemonija u praksi izgleda i svega onoga što Hrvati u BiH moraju danas prolaziti kao politički subjekt. Kada predsjednica RH Grabar Kitarović na summitu NATO-a istakne da postoji opravdana zabrinutost za sve ono što se danas događa u BIH kao možebitnoj članici NATO-a i EU, Komšićeva politička nedonoščad joj poručuje nešto čega se iole racionalan čovjek treba duboko sramiti. Kada kardinal Puljić istakne da nikada sreće neće biti za jedan narod ako radi na štetu drugog naroda, on je ustaša i fašist.
Posljednji u nizu na kojeg je uslijedila ista takva diskreditacija je premijer Vlade RH Plenković. Ista raja ističe kako se radi o direktnom miješanju u unutarnje stvari BiH, iako je ista ta RH ne tako davno spasila, hranila, zbrinjavala i u svakom smislu pomagala tu istu raju i na kraju krajeva kroz Daytonski sporazum omogućila da BiH uopće i postoji kao država. Pad prve hrvatske obrve kroz lik i djelo Stipe Mesića više ne postoji, a Pusići malo slabije barataju Soroševim dolarima da rajinu priču potvrđuje.
Nema sumnje da je uzavreli bošnjački hegemonizam postigao radnu temperaturu. Odustali su čak i od metode „kuhanja žabe“ da vrijeme odradi svoje. Konačni cilj je pretvaranje i stvaranje džamahirije, iste one koju je zamišljao „babo“ Alija u svojoj Islamskoj deklaraciji. Raja se boji uključivanja Republike Hrvatske jer znaju da internacionalizacija njihove hegemonije ne može proći u ovakvom izdanju ni u jednom političkom i diplomatskom krugu, osim turskom, odnosno isključivo muslimanskom kod kojih je „nabijanje“ i „zabijanje“ najnormalnija stvar. Pitajte saudijsku ambasadu u Turskoj. Oni najbolje znaju kakvi se rekordi postavljaju kada npr. treba iskomadat jednog novinara. Ni manje ni više nego 7 minuta.
Vrisak.info
