Vrijeme se uzjogunilo pa nikako da se pomoli sunce, iako lipanj grabi prema svome kraju. Ugledalo se u društvo, što li. Ni tamo prilike nikako da se smire.
U SAD-u veliki pobornici ljudskih prava, Demokratska stranka, u liku svoga predsjedničkog kandidata Joea Bidena prijete vojskom ako Trump ne bude htio otići. Čudna shvaćanja demokracije. Tako se ponaša i Antifa koja nastavlja divljati američkim gradovima. U Seattleu je uspostavila »autonomnu zonu« s graničnim zidom i deportacijama. Ti zidovi nešto su manji nego oko vlasništva njihovih idola Hillary Clinton, Baracka Obame, Elizabeth Warren, Andrewa Cuoma, Billa Gatesa… No, narast će kako je krenulo. Zaustaviti ih mogu samo svjesni građani. Oni u Londonu tako čine. Dosta je nasilja i rušenja spomenika. Treba se uljuđeno ponašati, bez obzira na razlike u mišljenjima.
Isti recept morali bi shvatiti i raznorazni u BiH. Među njima je SDA. Navalili da njihov Selmo Cikotić bude sljedeći ministar sigurnosti u BiH. Vojska mu, pak, u Domovinskom ratu haračila Bugojnom. Nakon njegova djelovanja, za koje je dobio Zlatni ljiljan, od 16.500 Hrvata njih 15.000 napustilo je svoja ognjišta ili su pobijeni. Među njima je i 19 poznatih hrvatskih intelektualaca. Na tom poslu surađivao je s generalom Enverom Hadžihasanovićem. Potonji je zaradio i 5 godina haške tamnice (bolje išta, nego ništa). U odori oficira JNA sudjelovali su opet u napadima na Hrvatsku i Herceg Bosnu. Kada se vidjelo da od Velike Srbije i JNA nema ništa, prišli su Aliji Izetbegoviću. Kako da onda Hrvati imaju u njih povjerenja? Sličnoga su mišljenja i Srbi, jer su ih i oni dobro zapamtili. Jedino se previše ne uzrujava OHR ili Ured visokog predstavnika u BiH. On Selmu Cikotića ne nalazi problematičnim. Vadi se na to da je za njegovu provjeru nadležna SIPA i Izborno povjerenstvo BiH. E moj Valentine Inzko, veliki katoliče! Osim hrvatskih žrtava u Bugojnu te zlosilja na preživjelima, zaboravio si također na mučki i sramni napad Armije R BiH na humanitarni konvoj kod Busovačkih staja. Išao je u opkoljenu Srednju Bosnu. Ubijeno je 18, a ranjeno preko 20 njegovih pratitelja. Uzalud im bi posao. Hrvati su se obranili, iako 10 puta malobrojniji. Kasnije im Haaški sud dodijeli naljepnicu Udruženi zločinački pothvat. Takve sudove sada napada SAD nazivajući ih lakrdijom, jer žele suditi njihovim vojnicima. I, naravno, sucima nameće sankcije. A mi nikada ne zaboravimo koji su sve naši političari papagajski trubili da se zapovijedi i odluke takvih sudova moraju poštivati. Pljusku im je svima opalio general Slobodan Praljak braneći svoju i našu čast tako što je nakon što su ga osudili, i nas s njim, pred njihovim očima popio otrov.
Sva ova muka prenesena na kazališne daske poručuje nam da i danas imamo pravo na lijepo, dobro i sveto. Čovjek se pita, zbog čega ne bismo imali? Godinama nas na to neumorno podsjeća profesorica Sanja Nikčević. Dokazala je da je laž kako u Domovinskom ratu nije cvjetala drama. Pisana je, ali ne na način kako to priželjkuju slušači izvitoperenih namisli iz inozemstva. Dokazala je i da ljudi nisu prestali voljeti kazalište, nego je ono postalo utočište besprizornih. Izbacilo je katarzu, smisao, nastavilo samo šokirati bez da ponudi ikakvo rješenje. Gledatelji su zbog toga jednostavno pobjegli glavom bez obzira. Imali su pravo. Tko voli bedastoće neka izvoli.
U BiH je odavno kazalište. Ne na pozornicama, nego u svakodnevnom životu. Danas jedno, sutra drugo. Tako nakon one hajke na katolike zbog mise za žrtve Bleiburga, Predsjedništvo BiH posta pokroviteljem božićnih jaslica u Vatikanu. Tko to odluči? Hrvati očito nisu, jer ih nema u tom tijelu. Neki kažu da je dvama bošnjačkim članovima predsjedništva, treći je Srbin, došlo u glavu da su bez Vatikana ambar bez pokrova. Hrvati katolici su oni koji drže na okupu tu državu koja se naziva BiH. Popusti li to ljepilo… Željana Zovko, hrvatska eurozastupnica, na sastanku odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta zatražila je službenu reakciju na prijetnje Rimokatoličkoj Crkvi u BiH u vidu ugrožavanja slobode vjere i prava na kulturu sjećanja. Vidjet ćemo plod toga djelovanja, ali ga svakako valja pozdraviti. Sveukupno gledajući izgleda kako se između Hrvata i Bošnjaka događaju pomaci na bolje. Jučer su udarili žig (ili muhur) na jedan, po svemu sudeći, obećavajući sporazum. Ali kako je Alija sve znao opovrgnuti prije nego što se njegov muhur osušio…
Ne prepuštajmo se zaista nesklonim prilikama. Nije to u Turskoj činio ni biskup fra Luigi Padovese. Nekada sam slušao njegova predavanja, kasnije sam prevodio njegove misli. Uvijek je biti bliz svakom čovjeku, kao i biti čvrsti branitelj katoličke vjere. Život je mučenički završio. Ubio ga njegov osobni vozač nožem, jasno zašto. Ne ćemo ga zaboraviti, kao ni katolike u Siriji. To nas moli fra Bahjat iz Damaska. Kaže da sada više tamo ne žive u siromaštvu, sada žive u bijedi. Potrebna im je pomoć u hrani, potrebna im je molitva. Sjetimo ih se dok razmišljamo kamo ovoga ljeta na odmor.
Vjerujem da ćemo mi Hrvati to učiniti. Hvala Bogu ne izlazimo iz Crkve kao tamo na Zapadu. Oni imaju puno tvarnog bogatstva, mi imamo onoga duhovnoga. Zbog toga se oni guše, mi živimo. Na tragu toga su i riječi HBK za predstojeće izbore za Hrvatski (nekada državni) sabor. Opominju nas naši biskupi da glasujemo za one koji štite brak kao zajednicu muškarca i žene, koji zagovaraju neradnu nedjelju, koji žele vjeronauk u školi, koji… Nadodajmo sami ostalo prema svome zdravom shvaćanju i zaokružimo što treba. Bog nam bio na pomoći!
Miljenko Stojić/Vrisak.info
