Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografiju i tekst iz prošlosti s opisom ”Diplar Jozo Barać zvani Joskan iz Rasna”.
Komentar: Fotografija je nastala za vrijeme derneka u Rasnu prigodom proslave sv. Franje 4. listopada 1944. godine. Joskan je rođen u 1877., a umro je 1970. godine. Diplio je po svadbama i dernecima sve do 60ih godina prošlog stoljeća.
U knjizi “Sviraljke s udarnim jezičkom” iz 1937. godine, autora dr. Božidara Širole na stranici 229 i 230 navodi se:
Iz rukopisnih podataka, što ih je u Hercegovini sabrao 1933. fra Branko Marić, navodim ove podatke o izrađivanju mješnica:
Za mješinu odabira se koža od jareta, jer je tvrda; to je mijeh. Ako je od šilježeta (mladog janjeta), onda je to mješčić. Mješinu treba učiniti, »umerati«, da bude mekana, ovako: »Kada se sadere, obrije se i po freškoj još svježoj mišini pospe malo soli (mišina se prije napuhne); tako se to pusti, dok se osuši. Onda se ulije malo jemuže (netom pomuzenog nevarenog mlijeka) i umera, dok ne omeča, za dva do tri dana.«
Diple se grade od »javora, drina, kljena; drinove bolje zvone« (ali lakše pucaju). Dužina im se određuje prstima: šest prsti smjesti se na ona mjesta, gdje će biti rupice za prebiranje, povrh toga se ostavi za vrat, koji će se uticati u kutao, nešto više od 2 prsta; a ispod toga, na donjem kraju prebiraljke ostavi se za dva prsta širine.
Razmak dupalja u prebiraljci ima biti na prst širine. Duplje se vrte svrdlom, burđijom; buđe za prebiranje (ima ih po šest na svakoj cijevi) »moraju malo na koso prema piscima da okrenu, da bolje izgovara«. Obje duplje ne smiju se nigdje sastaviti, odušivati, a opet njihov »razdjel« smije biti tek od par milimetara.
Kutao se dube »dubačem«; najbolje od javora ili kljena. U duplje dipala utiču se pisci od zovine; oni su najbolji, ali »od trstike jesto može«. Pisci se skuhaju u maslu, da se ne rasušuju. Teško ih je ugoditi. Dulac se načini oko 10 cm dužine obično od kljena, od drva, koje ne puca. Na dulcu je »kapak« od navoštene krpe, što deblje; kapak se pričvršćuje čivijicama na dulac. Dulac se utiče u svoju »šubu«, koja ima duplju s 1 cm promjera.
Torkula, drveni zaklopac za stražnji otvor mješine, gradi se od kljenovine, pa se u nju umetne još ogledalo. Kada su načinjeni svi drveni dijelovi mješnica, »umeću se« u otvore mješine; pri tom valja mješinu tako začepiti kao da će se u nju spremati rakija: »Ako pušta imalo, iskapi«; tako i para. Otvore nogu na mješini zatvaraju roščići od krmka (staroga, divljega); mogu biti i rogovi od divokoze.
Datum: 4. listopada 1944. / Lokacija: Rasno, Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: fra Bruno Adamčik / Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija.
Vrisak.info
