Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je tekst i fotografiju iz prošlosti s opisom ‘fra Vojislav Mikulić na konju’.
Komentar: fra Vojislav Mikulić rodio se 22. siječnja 1898. u župi Kočerin, zaseok Podkraj. Obnašao je službe gimnazijskoga profesora, kapelana i župnika te definitora Provincije. Preminuo je 4. travnja 1991. godine i pokopan je na groblju Mekovac.
U zagrebačkom časopisu “Priroda” (godina XXIX – Rujan 1939. br. 7. str. 215. i 214.) kojeg je izdavalo HRV. Prirodoslovno društvo fra Vojislav Mikulić piše:
– Ptice grabljivice u sužanjstvu.
U 4. broju Prirode, u rubrici Razgovori, bilo je govora o pticama grabljivicama u sužanjstvu. To mi je dalo povoda, da i ja iznesem jedan slučaj.
U oktobru prošle godine uletio je jedan kokošar za pilotom u gimnaziju.
Zaustavio se nad vratima jednoga razreda i onda poletio dugim hodnikom probio prozor i onesviješćen pao na zemlju. Đaci su pritrčali, ubvatili ga i donijeli u kabinet.
Ovoga sam jastreba držao mjesec i po u jednoj 20 m dugoj i 7 m širokoj prostoriji, pod krovom gimnazije. Pokušao sam ga hraniti svježim mesom, ali nije htio jesti. Onda sam mu donio ubijenih vrana i svraka, ali ni njih nije htio okusiti.
Jedanput sam mu donio ranjenu svraku i pustio je u salu. Jastreb je samo promatrao mene, a na svraku nije htio ni pogledati. Ni ona, rekao bih nije njega odmah opazila.
Ali čim ga je opazila, skočila je nanj i počela ga udarati po tijelu i glavi. Jastreb je to neko vrijeme trpio, ali je i njemu dosadilo, pa je, sve gledajući na me, jednom nogom malko stisnuo svraku.
Svraka je stala kričati i otimati se. Ja sam viknuo na jastreba i on je pustio svraku, koja je odletjela u jedan kut i dršćući promatrala jastreba.
Stajao sam neko vrijeme i gledao, da li će jastreb, onako izgladnio, napasti svraku; ali on je samo neprestano gledao u me i svukud me svojim pogledom pratio. Izišao sam iz sale i kroz prozor promatrao jastreba, ali i on mene.
Istom, kad sam sišao u gimnazijalno dvorište, čuo sam kriku svrake. Vratio sam se brzo gore. Jastreb je držao u jednoj nozi svraku, mrtvu i gledao u me. Dok sam ja bio tude nije htio ni maknuti oka s mene. Kad sam sutra došao, našao sam od svrake samo kljun i pandže i nekoliko repnih pera: sve je drugo pojeo.
Držao sam ga u ropstvu mjesec i po, sa istim rezultatom. Samo bi gledao u me, dok sam ja tude. Mogao sam, fiksirajući on mene, a ja njega, toliko mu se približiti, da sam ga rukom uzimao za leđa, držeći mu i krila. Kad bi ga, držeći ga ovako, okrenuo prema sebi, on bi napeo kljun i pandže na me. A čim bi ga pustio, on bi me samo fiksirao i dalje.
Hranio sam ga samo ranjenim vranama i svrakama. Negda je morao duže vremena gladovati, jer nije bilo uvijek lovine.
19 prosinca sam mu stavio mali praporac oko vrata, na tankoj izoliranoj žici. Na praporcu sam urezao datum, mjesto i svoje ime. Uhvatio sam jastreba, iznio ga na balkon i pustio na pod. Nije se micao
Morao sam ga nogom gurnuti, da poleti. Skočio je samo na ogradu balkona i onda 5-6 minuta gledao na sve strane i prema zemlji. Onda se digao, napravio jedan polukrug i nedaleko pao na jedan hrast. Nisam imao vremena da promatram, kamo će odletjeti odatle.
Taj moj jastreb sa praporcem viđao se u okolini Širokoga Brijega sad ovdje, sad ondje, pa je sa praporcem na vratu i kokoši napadao. Počelo se o njemu i pričati.
Dva mjeseca nakon toga donio mi je jedan đak taj praporac. Nađen je kojih 20 km od Širokoga Brijega, na jednom hrastu. Jastrebu je po svoj prilici uspjelo skinuti praporac s vrata i sad se možda negdje piletinom časti.
Fotografija je nastala prilikom posjete skupine fratara župniku fra Tadiji Beljanu na njegov imendan u župi Rasno.
Fra Vojislav Mikulić, U Širokom Brijegu 30. maja 1939. godine.
Datum fotografije: Ne prije 1940. – Ne poslije 1944. / Lokacija: Rasno, Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: fra Bruno Adamčik / Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija.
Vrisak.info
