Vidi ovo nebo čovječe
Kako li se samo plavi
Vidi ovu vodu ispod njega
Kako samo mirno teče.
Čuješ li kako pjevaju ptice
Diviš li se tome zvuku
I kamen bi se raznježio
Pred ovom slikom koju vidiš.
Izvuj svoje cipele
Bosom nogom stani u travu
Udahni duboko punim plućima
Očisti misli svoje.
I dođi kad budeš mogao
Da vidiš ljepotu ovu
Jer malo je mjesta na svijetu
Kao što je rijeka Trebižat.
I kada dođeš, budi dobar
Nemoj da je vrijeđaš i mrziš
Nemoj da je gađaš kamenjima zla
Pusti da te zagrli.
I kada dođeš, a doći ćeš
Zavoli je kao svoju
Jer ona je svačija, a nije ničija.
Antonija Boras/Vrisak.info
