O. Leon Pereira je u svjedočanstvu za serijal “Fruits of Medjugorje” (“Plodovi Međugorja”) rekao kako se njegovo obraćenje dogodilo 19. studenoga 1988., kada je čuo za Međugorje. Tijekom prvog hodočašća u Međugorje u njegovo je srce posijano sjeme poziva, no tek nakon završene medicinske škole odlučio se pridružiti dominikanskom redu.
Zadužen za hodočasnike
Father Leon, kako ga zovu, u Međugorju je od 2015. godine zadužen za hodočasnike s engleskog govornog područja. U svom svjedočanstvu govori kako su poruke Kraljice Mira promijenile njegov život, prenosi Radio Mir Međugorje. – Ja sam o. Leon Pereira, svećenik dominikanac iz engleske provincije, rodom iz Singapura. Prvi put sam čuo za Međugorje kada sam imao 12 godina, 1983. u knjizi. Odrastao sam u Singapuru, u obitelji Indijaca, tako da su indijski katolici bili zapravo vrlo pobožni, tradicionalni, na mnogo načina kao Hercegovci. No, ja sam se ipak nekako udaljio od vjere. Družio sam se s protestantima, evangelicima i volio sam moliti s njima, slavili smo Gospodina. Jedan od mojih tada najboljih prijatelja bio je metodist. Kaže on meni: – Gle, bit će predavanje o tom smiješnom mjestu u Jugoslaviji, Međugorju. Rekao mi je: – Marija se tamo ukazuje. Bi li išao? I kada je on izrekao ime, znao sam za njega, ali sam si mislio zašto je ovaj protestant zainteresiran. I tako sam iz znatiželje otišao. I slušao sam izlaganje koje je održao bračni par Victor i Vivienne Wee – ispričao je te nastavio: – Victor je liječnik te su on i njegova supruga Vivienne došli ovamo negdje 1984.-1985., u to vrijeme. Kada sam čuo što su iznijeli, odmah sam povjerovao. I od toga dana pomalo je počelo moje obraćenje. Moje obraćenje dogodilo se 19. studenog 1988. kada sam čuo za Međugorje. Vidite, kada sam se obratio, imao sam 17 godina. S 18 završavamo srednju školu i, ako si muško, nije ti dopušteno napustiti zemlju ako imaš, primjerice, 14, 15, 16 godina. Ne možeš lako izaći iz zemlje jer imamo nacionalnu službu. To jest, vojni rok koji traje dvije i pol godine. I zato nisam mogao doći u Međugorje. Morao sam pričekati da odem u vojsku. I kada se pridružiš vojsci, onda oni više nisu u strahu da bi ti mogao otići. Tijekom služenja vojnog roka i treninga doživio sam nesreću. Slomio sam kralježnicu na dva mjesta. Imao sam operaciju i onda se oporavljao godinu dana. Dok sam se oporavljao, sjećam se da mi je netko u župi, netko od mladih mi je rekao: – Pa zašto sada ne odeš u Međugorje? Stigli smo u rujnu 1991. I moram priznati, nismo bili informirani o onome što se ovdje događa. Rat je već bio počeo. Sjećam se kako su ljudi izgledali, posvuda strah u ljudskim očima – priča otac Leo.
Sjeme zvanja
– I kao rezultat dolazaka u Međugorje posijano je sjeme zvanja. Išao sam na misu svaki dan iz vojne baze. Sjećam se da sam razmišljao – što se ovdje događa? I mislio sam, u redu, valjda mi se sviđa boraviti u crkvi. Svećenici žive u crkvi, možda bih onda i ja trebao postati svećenik. No roditelji su bili protiv toga. Nakon izostanka njihove potpore, osjećao sam da to nije za mene. Po završetku vojnog roka otišao sam u Englesku studirati medicinu. Dok sam bio tamo, stalno sam mislio na Međugorje. S fakulteta smo tako znali ići u benediktinski samostan na sjeveru pokrajine Yorkshire, u mjesto Ampleforth. Pričao sam tamo s jednim od opata i on mi odjednom reče: – Znaš li da si ti dominikanac!? Ja kažem: Što je to – dominikanac? A on će: – Idi dalje i otkrij! Pridružio sam se redu 14. rujna 1998. Tada sam obukao habit. I počeo sam dolaziti u Međugorje 2009. Od 2010. sam počeo dolaziti 3-4 puta godišnje. I onda 2015., u svibnju, čuo sam da o. Kevin, kapelan za zemlje engleskog govornog područja, ide u mirovinu i netko mi je rekao: – Oh, negdje ima popis, moraš se prijaviti. Ispovijedao sam i vidio skupinu dominikanaca kako prolaze, njih dvanaestoricu iz Zagreba. Potrčao sam za njima, samo da im se javim, a s druge strane dolazio je fra Marinko, župnik. Vikao je: – Oče, ovdje često dolazite, je li tako? Potvrdio sam da dolazim. I pozvao me u ured. Postavio mi je nekoliko pitanja, a ja nisam shvatio da je to zapravo bio razgovor za posao. I kao rezultat tog razgovora rekao je da bi htjeli da dođem i ovdje budem kapelan – ispričao je o. Leon Pereira, prenosi Radio Mir Međugorje.
Vrisak.info
