U hodniku naše škole, u blizini ureda psihologa i Sandučića povjerenja nalazi se jedan poseban robot. Ime mu je Svemirko.
Što radi tu?
Došao je jer želi pomoći djeci, i jako je gladan.
Zanimljivo, Svemirko za razliku od nas ne jede meso i različito povrće već se hrani neugodnim mislima, osjećajima, strahovima i životnim događajima u koji nam je bilo teško.
Učenici pišu pisma o tomu što ih muči sad ili ih je mučilo ranije u ovoj neobičnoj školskoj godini, zbog čega su tužni, ljutiti ili zabrinuti i što bi voljeli da se dogodilo drugačije. Pismo ubacuju u Svemirkov trbuh koji će sve neugodne misli i emocije odnijeti u svoj svemirski dom i reciklirati ih te načiniti najljepše šarene cvjetiće, vesele leptiriće, malene vjetrenjače, razigrane leteće zmajeve i sve ono što ljude raduje.
Nakon što ubaci pismo učenik uzima jednu poticajnu, mudru izreku iz posudice koja se nalazi pored Svemirka i o njoj promišlja ostatak dana.
U tekućoj školskoj godini potičemo naše učenike da se što više usmeno ili pismeno izražavaju po pitanju onog što osjećaju. Vjerujemo da je to dobar put očuvanja mentalnog zdravlja.
Svemirka je izgradila naša nastavnica likovne kulture Božana Bošnjak uz pomoć domara Ante Šimovića.
Vrisak.info
