Oko 40 razreda uskraćeno je za obuku za neplivače u Širokom Brijegu. Tko je kriv?

Gradski bazen u Širokom Brijegu prošlog ljeta prvi put nije otvorio svoja vrata nakon 20 godina.

Naime, toliko je godina trajala koncesija prethodnom koncesionaru koja je istekla 2023. godine. Zatvoren bazen Širokobriježane očekuje izgleda i ove godine.

Nova koncesija trebala je biti dodijeljena na 15 godina. Vještak građevinske struke procijenio je da je početna mjesečna cijena zakupa 1577,70 KM. Prostor gradskog bazena prostire se na ukupno 4.960 m².

Svi uvjeti bili su navedeni u Oglasu raspisanom 29. prosinca prošle godine. Vrisak.info je tada pisao kako je koncesiju dobilo poduzeće Sport net inženjering d.o.o. Široki Brijeg koji je bilo jedini sudionik licitacije.

Navedeno poduzeće, prema našim izvorima, prije potpisivanja ugovora s Gradom Širokim Brijegom tražilo je izgradnju pristupnog mosta ili ceste za vozila kako bi im bila omogućena rekonstrukcija bazena i ostalih sadržaja na objektu. Ipak, do potpisivanja ugovora nije došlo.

Kako je Vrisak.info tada doznao i objavio poduzeće Sport net inženjering odustalo je od koncesije i ugovor s Gradom Širokim Brijegom nije potpisan.

Iz Grada Širokog Brijega najavljeno je kako će biti objavljen novi oglas o davanju ovog zemljišta u zakup, ali do danas to nije učinjeno.

Temom Gradskog bazena na svojoj Facebook stranici pozabavio se Hrvoje Vukoja. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

ŠKOLA PLIVANJA

Nekoliko mjeseci malo razmišljam što reći ovako, da li javno napisati ili ne… Ali kako god nekom se neću svidjeti, a sa druge strane netko će me više voljeti.

Škola plivanja odnosno obuka neplivača djece od 5-16 godina, znači dob koju smo najviše radili u našoj školi plivanja u Širokom Brijegu prethodnih godina.

Koga boli najviše škola plivanja ?

Mene nije.

Boli najviše one koji su živjeli i jedva čekali da dođe ljeto i da se idu kupati na gradski bazen. Boli roditelje koji su čekali da im djeca imaju 5-6 godina, da komotno dođu na taj bazen popiti kavu i gledati kako im se djeca kupaju, igraju i vesele.

Na jedan način najviše boli roditelje koji imaju niži status u društvu po materijalnim dobrima. Njima je škola plivanja bila sve, za 100 maraka bi dobili dijete koje zna plivati, dijete bi imalo uspomenu na još jedno lijepo ljeto.

Mnogo roditelji su neplivači iz tog razloga ne idu na more, automatski i djeca tih roditelja imaju u glavi “udušit ću se” ako i pogledam u more. I tako imamo začarani krug koji smo mi treneri plivanja donekle spašavali , koliko smo mogli.

Možda mi nismo bili najbolje rješenje, ali dolazili smo iz ljubavi prema tom poslu i željom da pomognemo.

Danas i prošle godine, samo se sjetite kako je oko 40 razreda djece uskraćeno za obuku neplivača, znači prvi razredi i drugi.

To je oko 500-600 djece cca. Možda i više.

Tko je kriv?

Ne znam, ali znam da se nije nitko ni potrudio napraviti javni sastanak sa “ privremenim rješenjem” barem za jedno ljeto, sa ljudima iz struke…

Jesmo li mi grad koji to nije u stanju napraviti ili kako?

Ovaj tekst ne potiče mržnju prema nekome osobno, nego je čisto moje razmišljanje u ime sve male djece i onih roditelja koji ne žele biti glasni i boje se. Ne pišem ovo da se meni omogući bazen, osobno ne moram raditi tamo niti imati ikakve veze.

Ako si pročitao tekst do kraja, a moj si sugrađanin podijeli ovu objavu dalje.

Vrisak.info