U sklopu manifestacije “Lipanjske zore 1992. – 2026.” u četvrtak je u Rodoču kod Mostara obilježena 34. godišnjica oslobađanja vojarne “Stanislav Baja Kraljević”, jednog od ključnih događaja u oslobađanju doline Neretve od agresora tijekom Domovinskog rata.
Na obilježavanju se okupio velik broj branitelja, obitelji poginulih i preminulih branitelja, udruga vezanih za Domovinski rat te predstavnici društveno-političkog života. Položeni su vijenci i svijeće u spomen na poginule Stanislava Baju Kraljevića i Miju Babića, a nakon polaganja održana je i sveta misa u kapelici sv. Ivana Krstitelja, piše Fena.
“Današnji datum je od iznimnog značaja, jer je ovdje razbijen čelični obruč oko Mostara i san o tzv. „Velikoj Srbiji. Zauzeta je jedna od najjačih vojarni koje je imala JNA, a ovdje se nalazila eskadrila od 12 vojnih zrakoplova i 12 helikoptera” prisjetio se tih dana general Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u mirovini Stanko Sopta – Baja.
Podsjetio je kako je, u vremenu prije nego što su je zauzele hrvatske snage, ova vojarna u vojnom smislu bila mostobran, mjesto s kojega se polazilo dalje u agresiju. Osvrnuo se na ono što je prethodilo „Lipanjskim zorama“ jer je, po njegovim riječima, travanj 1992. godine bio iznimno složen za vojne operacije.
“Neprijateljska ofenziva sa sjevera, iz pravca Banja Luke, bila je izrazito jaka. Napadan je Kupres, dok je Kninski korpus napadao Livno i Livanjsko polje. Neprijateljske snage su zaustavljene na Livanjskom polju, dok je oko Šujice zaustavljen Banjolučki korpus. Mi smo to zaustavili uz ogromne žrtve. U travnju, na prilazima Čapljini i Metkoviću, su napadale snage 37. korpusa JNA i Titogradskog korpusa, ali su i oni razbijeni. Preko 300 momaka je poginulo u travnju, svibnju i lipnju. Mi smo se travanj, svibanj i početak lipnja branili, a onda smo se pregrupirali i krenuli u napad. Ubrzo nakon toga, hrvatske snage su izbile na pozicije istočno od Mostara, na Velež, oslobodili smo kompletno grad Mostar te dolinu Neretve” ističe Sopta te dodaje kako je tijekom operacije „Lipanjske zore“ poginulo 68 momaka.
“To su bili mladi momci, to su bili vitezovi. Njihova ljubav da obrane narod i domovinu, spremnost na žrtvu, dala je hrvatskom narodu slobodu” izjavio je Sopta.
Posebno emotivan bio je Ivan Andabak, umirovljeni general HVO-a i jedan od osnivača i zapovjednika Kažnjeničke bojne.
“Od pokojnog Baje bio sam 30 metara kada je poginuo, to je bio jedan pristojan i dobar dečko. Ja sam obučavao te momke, sve ih znam u dušu i danas kada se prisjetim tih dana, miješaju se tuga i ponos” ističe Andabak.
Na kraju je imao poruku za nadolazeće generacije.
“Hrvatska vojska, Hrvatsko vijeće obrane, su u ratu odradili svoje. U miru je red na hrvatskom narodu” zaključio je umirovljeni general Andabak.
Vrisak.info
