Postoji nešto posebno u ljudima poput Hercegovca nešto između tvrdog kamena i najnježnije duše. Nešto što se ne uči nego upije kroz odrastanje na hercegovačkom suncu, kroz priče naših starih, miris duhana u kasno ljeto kao i kroz svaki gutljaj kave ili domaće rakije.
Dok mnogi misle da nas znaju, a istina je da neke stvari razumiješ samo ako si ovdje rođen ili si barem proveo dovoljno vremena da ti Hercegovina uđe pod kožu.
Donosimo nekoliko navika koje samo pravi Hercegovac može razumjeti i koje ga, htio ili ne htio, definiraju.
Kava kao druženje, a ne kao piće
U većini gradova svijeta, kava je neka vrsta kofeinski poguranca između obveza.
U Hercegovini je ona događaj. Možeš biti u gužvi, imati sto problema, ali za kavu se uvijek mora naći vremena.
Taj izraz “’Ajmo na kavu” znači da se sjedi, raspravlja sve od politike do tuđe ženidbe. Ako morate ići za 20 minuta, vjerojatno je netko uvrijeđen.
Posebno ako nađeš svoje stalno mjesto u kafiću pa ako dođeš i netko sjedi na njemu vjerojatno ćeš se okrećati i nećeš znati šta ćeš.
Rakija kao poseban lijek u kući
Ne postoji bolest u kući koju rakija ne može izliječiti. Zabolio te trbuh – “Aj popij malo, proći će.” Dobio si temperaturu – “Stavi čarape u rakiju pa na noge”, iščašio si nogu – “polij malo po ručniku pa zavij proći će”.
Nedjelja kao poseban dan
Hercegovci tijekom tjedna mogu raditi i po 12 sati, ali nedjelja ima svoja pravila, a to su jutarnja misa i to ona “glavna” i ručak. ručak mora biti juha i tepsija ili ako je zima nezaboravna sarma. Nakon toga, red je malo prošetati jer mora se tepsija “slegnuti”.
Taj dan je dan kad se obitelj okuplja, kad se čuje što je tko radio i kad se sve malo uspori onako kako treba.
Prezime vrijedi više od Instagram profila
U Hercegovini te rijetko tko pita “tko si?”, ali će brzo doći do odgovora preko “Čiji si ti? Odakle su tvoji?”, a nakon toga ide: “Aaaa, ti si njihov , Pa znaš da smo mi rodbina!” Nakon toga slijedi objašnjavanje do petog koljena tko je čiji.
To nije ničija znatiželja to je naš način povezivanja. Prezime, selo, pa i kućno ime to su naši Facebook i Instagram. A zna se točno tko s kim može na kavu tko je čiji i tko je iz kakve kuće i tko je kome “nešto u rodu”.
Rad od malih nogu
Ovdje se mora naučiti raditi od malih nogu. Bilo da si rođen u selu ili u gradu, znaš da ništa neće pasti s neba ako nisi sam uradio to su te naučili bake i djedovi, roditelji i cijela rodbina. A to nije razlog za kukanje nego za ponos. Ruke koje su žuljevite govore više od bilo kakvog životopisa.
Za Hercegovca je rad znak karaktera. I zato nas često cijene gdje god da krenemo jer znamo zasukati rukave i odraditi posao, bez puno filozofiranja. A kad se zaradi zna se šta se prvo kupuje odnosno pravi, kuća, auto, pa sve ostalo.
Možda se nekome ove stvari čine čudnima. Možda Hercegovce netko zove tvrdoglavima, tradicionalnima, pa čak i zatvorenima. Ali kad malo bolje pogledamo sve ovo nam govori jedno: volimo svoje, cijenimo ono što nas je oblikovalo kao ljude, a najvažnije od svega znamo odakle dolazimo.
Baš zato gdje god da odemo, uvijek ćemo biti Hercegovci. Sa svim svojim navikama, pričama, šalama i ponosom.
Vrisak.info
