Fotografija
Opis: U narodnoj nošnji – Dužice
Komentar: Na fotografiji stoje dužičani Ivan i Jakov Sopta, sjede Adam Sopta i Lucija rođ. Kvesić.
Narodna nošnja starih dužičana bila je kombinacija bekijskoga i belavarijskoga stila, budući da se selo nalazilo na samoj granici tih dviju regija. Takav se način odijevanja zadržao sve do 1930-ih godina, kada započinje postupna transformacija: domaća tkanina zamjenjuje se s kupovnim platnom i svilom.
—
U Etnološkom glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, objavljenom 1970. godine (svezak 24/25), Vlajko Palavestra je u radu „Narodne pripovijetke i predanja u okolini Lištice“ zabilježio kazivanje Križana Kožula iz Gornjih Mamića, rođenog 1892. godine, koji je pripovijedao o vremenu turske uprave.
-Bi je u Vitini paša koji bi izaša, ka’ će misa reći, u dernek. Pa izaberi
curu. Pa je odvedi on sebi, za ženu, dok bi ona zatrudnila – odma je vraćaj u
isti puk, nek izabire momka. Koga paša rekne, toji je mora uzet.
E, onda odveo iz Dužica, baba to panti. Iz Dužica odveo, cura jedna vrsna
bila; hoda po puku, i zamirio i odveo. Premda je bilo i lukavi’ ženski’ da su i volile neki dušak otić, pošto prvo nije mogla izabrati takvoga momka, pa posli će ga moći izabrat. A šta njoj udi što će šnjim nekoliko bit, šta ja znam. Odveo.
Kad je u nje kulen već dobro naresta, izveo je u puk. A Ivanko bio neki momak vrsan. E ondan: “En’ onoga ću!” Doša k Ivanku, kaže: “Ivanko, sinko, bit ne mere nikako, a ženiti je se svakako. Ovu cru uzmi i – gotovo…” A Ivanko malu pušku, kremenjaču iza pasa u prsi, on se privali i – Ivanko uteka u Dalmaciju. Pošto blizu je Dalmacija, uteka, mogo je za dva-tri sata iz Dužica pribignut u Dalmaciju. Ondan izašli odozda, ka’ su saznali, Turci, ali nisu vele tadan pobili.
—
U razgovoru za radijsku emisiju “Selo veselo Dužice” sarajevskog radija iz 1984. godine Jozo Celić rođen 1896. pripovijeda:
“Radilo se dobro i puno, a slabo se živilo. Letilo se za svačin oni… za vrime Austrije oni svoj program završavali a narodu kako bude. Narod dobro radija, ali slabo živija, kruva malo. Trgovci, ode u Vojvodinu, dotra šenice i kukuruza, onda se to daje do vage. O vagi ako neplatiš neda ti, umri, ako nisi platija sve ujesen kako zahtjeva, trgovcu. Isto tako nastavila je i Jugoslavija stara. Dobro, svoj program završavali, narodu kako bude. Dobro se radilo, nikakva standarda nije nibilo. Zelje, raštike i kupusa navari, a kruva malo, nema” I eto tako smo završili eto do danas…”
—
Neke od ganga sa spomenom Dužica:
Sedam sela ne ima momaka,
ko Dužice i Pogana Vlaka.
Ovo su ti Dužica dica,
pomogla ih Marija Divica.
Zapjevajmo mi kolege glasno
nek’ se čuje Dužičani da smo.
—
Fotografija je objavljena i u knjizi Rasno-Dužice, Župa Rasno (1999.) / Datum fotografije: 1930. / Lokacija: Dužice, Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: nije specificirano / Arhiv: obitelj pok. Grge Sopte
Vrisak.info
