Dok je Široki Brijeg 1950-ih i 60-ih godina imao tek jednog diplomiranog liječnika – dr. Juru Grubišića, Mokro je imalo čitav tim stručnjaka, i to iz naroda!
Za lomove i iščašenja nije se išlo daleko – tu je bio Ivan Kraljević – Blažević, samouki specijalist poznat od Duvna do Stoca.
Kad bi zabolio zub – pogotovo nedjeljom ili na svece, kada ne radi Dom zdravlja – Karlo Alpeza je bio prvi na listi. Umjesto injekcije, dobiješ čašicu rakije – i kao anestetik i kao dezinfekcija!
Matiša Kutle bio je “živinski doktur” – specijalist za škopljenje krmenja. Precizan, brz i tražen.
Za voćke, lozu i sve što se sadi, cijeli kraj tražio je savjet Mate Pinjuh – Doktura. Njegove loze rađale su i kad je suša.
A kad bi dolazilo novo ljudsko biće na svijet, zvali su Dragicu Slišković – Radinu, primalju iz Sliškovića. Zbog nje su malobrojni Mokrani koji su tada imali upisano mjesto rođenja izvan Mokrog.
U Mostar se išlo samo ako je bila jako ozbiljna situacija. Druga je priča je li svatko imao idealno zavezan pupak.
Mokro – selo znanja, iskustva i domaće medicine!
Vrisak.info
