Evo jedne priče i stvarnosti naših Lipnjana, koji su bježati od raznih diktatura ili su od gladi ili siromaštva da bi se prehranili po dalekome svijetu, objavio je Marijan Miličević na stranici Lipno.
Nakon prvog svjetskog rata sin od Stojana Milićevića i brat od Jakiše, naš Jozo tada još maloljetan mladić odluči dići sidro iz Hercegovine i ukrca se na brod u Splitu, ne znajući gdje bi mogao brod uploviti, on završi u dalekom Urugvaju Južna Amerika, ali valja napomenuti kako su se nasi ljudi znali snaći ovaj put problem je bio sto je maloljetan i nije imao papire ( on je sa papirima i putovnicom od svoga starijeg brata Ivana uspio se ukrcati na brod i kupiti kartu).
Umro je i sahranjen u Urugvaju u 60-oj godini života.
Oženio se Španjolkom sa kojom je imao petero djece. Lipno je saznalo da je umro tek puno kasnije. Daljina i teška vremena na žalost obitelj u Lipnu nije imala nikakav kontakt da bi se rođaci iz Njemačke poduzeli i stupili u kontakt 2008.g. preko raznih Ambasada i došli do informacija o obitelji našeg Ivana Milićevića.
Prije par godina i prošle godine je dogovoren susret u Urugvaju, gdje su rođaci iz Njemačke otišli u posjetu u Urugvaj. Da bi dočekali današnji dan, gdje nam u posjet po prvi put netko od obitelji našeg Ivana iz dalekog Urugvaju dolazi unuka Johanna Orsi Milićevića u naše i njeno selo Lipno. Dan pun emocija, zagrljaja razgovora i svega, kao da smo odrasli skupa, obišli smo i pokazali gdje su Ivanovi potomci sahranjen, kuću staru gdje je rođen i živio do svoje 17-te godine, te joj priredili hercegovačke specijalitete da osjeti našu i njenu Hercegovinu.
Šta reći još nego ovo su priče mnogih obitelji iz sela Lipna iz kojeg je netko prije, a netko kasnije, na slične načine odlazio po dalekom svijetu od Europe, Amerike, Australije i drugih mjesta.
Vrisak.info
