O poslovnim aktivnostima jednoga od najaktivnijih, ali i najimućnijih hrvatskih iseljenika Steva Bubala u hrvatskoj se javnosti ne zna previše.
No, zato je Bubalo koji već gazi 80-te česta tema u američkim medijima, što i ne iznenađuje budući da je još od 1960. godine vlasnik uspješne građevinske tvrtke koja surađuje s državom, bavi se gradnjom cesta, vodovoda i zgrada, ali i reciklažom građevinskog otpada.
Da je riječ o unosnom biznisu jasno je i iz toga što je Bubalova vila vrijedna deset milijuna dolara. Smještena je u elitnom djelu Los Angelesa i proglašena jednom od najljepše obnovljenih vila pa se u njoj mogu pronaći bazen, lift, kućno kino, saloni za goste i salon za unučad. Kada se Bubalovi zažele odmora tada odlaze u vikendicu na Havajima, no ovaj poduzetnik nije zaboravio ni svoje korijene pa sa suprugom često posjećuje Jadran, ali i svoju rodnu Hercegovinu, odnosno Hardomilje u okolici Ljubuškog gdje je rođen u obitelji koja je imala sedmero djece, prenosi Iks-portal.
Bijeg iz JNA
Preko granice je Bubalo pobjegao 50-ih dok je služio JNA u Postojini, četiri i pol mjeseca boravio je u izbjegličkom logoru u Italiji, a nakon toga bježi za Austriju u kojoj se zadržao dvije godine. Njegova iduća životna postaja bila je Amerika koje se domogao uz asistenciju katoličke organizacije. Prvu godinu i pol svojeg američkog života Bubalo je proveo u San Francisku, a potom šezdesetih u Los Angelesu osniva dvije tvrtke za nisku gradnju i korištenje građevinskih strojeva. U LA-u upoznaje svoju suprugu, a u jednom od rijetkih intervjua priznao je kako ju je ‘oteo roditeljima’. Tajno su se vijenčali 1960. godine u Las Vegasu.
Kući se prvi puta vratio 1989. godine s američkom putovnicom u džepu, a Jugoslavenski konzulat u San Franciscu dodjeljuje mu ulaznu vizu tek nakon intervencije njegovih prijatelja budući da je tri godina nakon bijega iz JNA na beogradskom Vojnom sudu u odsutnosti osuđen na smrt. Kada je shvatio da Jugoslaviji dolazi kraj svoje je sumještane Bubalo počastio sa 40-tak pečenih janjaca, a u ratnim danima investira u Hrvatsku pa u Zadru kupuje Dalmatinsku banku, ulaže u poljoprivrednu tvrtku Vrana pored Biograda, a paralelno s time bavi se i humanitarnim radom pa pomaže raznim zakladama, crkvi, i darovitim studentima.
Bio je Bubalo godinama član i potpredsjednik Uprave banke Fire East Nacinal koja je prodana Japancima za 95 milijuna dolara, a u njegovom Ljubuškom jedno se vrijeme govorilo o tome da mu lokalna vlast priječi investiranja. Imao je želju obnoviti hotelski kompleks na slapovima Kravica te ulagati u gospodarstvo Ljubuškog, no u tome je iz nekog nedefiniranog razloga spriječen pa se odlučio za ulaganja u Kopačevu. Danas Bubalo u Kaliforniji ima uspješne tvrtke i živi američki san jer kako drugačije objasniti uspjeh nekoga tko je u Americi startao kao berač jagoda.
Poduzetnik bez dlake na jeziku natjecao se svojedobno i za kupnju Županjske sladorane, a premda je njegova ponuda bila devet milijuna dolara povoljnija natječaj je pripao drugoj tvrci za koju se u međuvremenu doznalo da je najveći donator HDZ-a. Tada je Bubalo žestoko kritizirao uplitanje politike u posao, a to je prema njegovim riječima najveća razlika u poslovanju između SAD-a i Hrvatske u kojoj je imao priliku upoznati i bivšeg premijera Sanadera kojega je opisao kao bahatog tipa, kojemu je najdraži bio novac. Velika zapreka za ulaganja u Hrvatsku po njemu je također i spora te neučinkovita birokracija, piše dnevno.hr.
Htio graditi zatvor
“Kad čujem koje su iznose pokrali od države i tvrtki, sram me to priznati američkim prijateljima. Od prijatelja u Zagrebu tražio sam da mi pronađe zemljište u Remetincu pa da gradim zatvore i poklonim premijerki”, tvrdio je svojedobno iseljenik Bubalo komentirajući okolnosti u mandatu bivše premijerke Jadranke Kosor.
Danas Bubalova tvrtka Vrana ima svoj Centar za priremu povrća.
”To je suvremeno organiziran pogon u kojemu se povrće prerađuje, priprema, konfekcionira i čuva za pravovremenu isporuku prema tržištu. Vrana mnogo pozornosti posvećuje završnoj fazi proizvodnje kako bi proizvod na tržište stigao svjež, kvalitetan i tržištu primamljiv. U centru za pripremu postoji nekoliko linija za konfekcioniranje, a najveća i najvažnija je suvremena linija za pranje, kalibriranje te pakiranje mrkve u različita pakiranja”, objašnjavao je nedavno ovaj poduzetnik prisjećajući se svojih prvih dana u Americi.
“Prvi mi je posao bilo branje jagoda. Plaća je bila 95 centi za sat. Pitao sam poslovođu da nam dopusti raditi 12-13 sati na dan. Svaki tjedan 20 dolara išlo je u banku. Nakon četiri godine osnovao sam svoju prvu kompaniju. Bio je to težak rad. I fizički i mentalno, jer moj engleski u to vrijeme nije bio dovoljno dobar. No, uvijek sam bio odlučan i nikad nisam prihvaćao da se nešto ne može napraviti”, otkrio je tada priznajući da su mu mnogi kada je odlučio kupiti Vranu govorili da se to ne isplati, Vrana je pak uspjela uza sve ostalo izgraditi farmu lakih pilenki iz sredstava EU fondova za ruralni razvoj, a vrijednost te investicije iznosila je oko devet milijuna kuna.
Vrisak.info
