Ovogodišnja proslava Dana Grada Širokog Brijega, koji pada na blagdan Velike Gospe, bila je u znaku 30. obljetnice vraćanja imena Široki Brijeg.
Na zatvorenom sastanku kolegija Skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine po partijskom dekretu 1952. godine Široki Brijeg preimenovan je u Lišticu po istoimenoj rijeci koja protječe kroz njegovo središte. Široki Brijeg bio je duhovno i kulturno sjedište Hrvata zapadne Hercegovine i kao takav bio je ozloglašen od komunističkih vlasti. Samo njegovo ime paralo je uši komunističkim vlastodršcima. No, 16. listopada 1991. godine na sjednici demokratski izabrane Skupštine općine Lištica ovoj općini, sada gradu, vraćeno je staro ime – Široki Brijeg. Bilo je mišljenja kako bi ovom mjestu bilo primjerenije dati ime Široki Brig – na ikavskom govoru koji se mahom koristi u širokobriješkom kraju. No, prevladalo je mišljenje da se ipak općina nazove Široki Brijeg, kako se i zvala prije 1952., kad su je komunističke vlasti nazvale Lišticom. No, na širokobriješkom području postoji i Široki Brig – tako se zove mjesna zajednica na prostoru gdje je i širokobriješka kulturno-povijesna jezgra (crkva, samostan, gimnazija, akademija…). No, i naziv Lištica je u dijelu javnosti u doba komunističkog režima bio proskribiran – i Lištica je za tadašnje vlasti bila “leglo” nacionalizma. Kako piše Radoslav Dodik u “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu”, Široki Brijeg dobio je ime po prostranom brijegu iznad današnjeg grada, brijegu koji je od 19. stoljeća zračio posebnom duhovnom i kulturnom snagom: “Naziv Široki dobio je najprostraniji od triju brjegova koji se uzdižu iznad grada (Burića brig, Sražnica i Široki brig). Rijeka Lištica (ikavski oblik!) dobila je pak ime po naselju Lise.” Franjevci su dolaskom u Široki Brijeg 1846. godine to mjesto ispočetka zvali i pisali kao Široki brig (Brig), a kasnije je riječ brig ijekavizirana u brijeg (Brijeg). Područje današnjeg središta Širokog Brijega mijenjalo je više naziva.
Najprije se zvalo Lise (rijeka Lištica dobila je ime po Lisama). Dugo se smatralo kako je prvi naziv današnjeg središta grada bio Ćemer. No, Ćemerom se zvalo samo područje oko mlinice u današnjem gradskom središtu, koja je građena na načelu svoda (kemer na perzijsko-turskom znači svod). Na području Širokog Brijega u srednjem vijeku živjeli su pokretljivi starobalkanski stočari. Ostaci utvrđenih gradina govore o tome da je područje Širokog Brijega bilo naseljeno u brončano i željezno doba. Ostaci utvrđenih pribježišta u Biogracima i ranokršćanske bazilike u Mokrom govore o životu širokobriješkog prostora u antičko doba. Dodig naglašava: “Bizantski car i povjesničar Konstantin Porfirogenet spominje u 10. stoljeću utvrđene gradove u Zahumlju, među kojima je i Mokriskik (Mokarski grad), koji se najčešće poistovjećuje s Matijevića gradinom u današnjem selu Mokro. Među više srednjovjekovnih biliga ističe se grobište Lipovci u Kočerinskom polju s poznatim natpisom Vignja Miloševića iz 1404. Nakon pada Hercegovine u osmanske ruke područje Širokog Brijega nalazi se u sastavu Mostarske nahije. Prema etnološkim istraživanjima s kraja 60-ih godina 20. stoljeća, u Širokom Brijegu živjelo je 185 rodova, od čega 172 roda Hrvata ikavaca, sedam rodova Srba ijekavaca i šest rodova Muslimana.”
Novija povijest širokobriješkog kraja vezana je uz dolazak fratara u širokobriješko selo Čerigaj 1844. i gradnju crkve na Širokom brigu 1846. godine. Temelje stare crkve blagoslovio je 23. srpnja 1846. biskup fra Rafo Barišić. Na ruševinama stare crkve 20. lipnja 1905. biskup fra Paškal Buconjić blagoslovio je temeljni kamen nove današnje crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije. Gradnju je vodio fra Didak Buntić, a majstori su bili iz Italije i Dalmacije te domaći majstori zidari. U vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je pogođena stotinama granata i teško oštećena. No, ona je obnovljena i hercegovački fratri
često je zovu crkvom svih crkava. Franjevci su po svom dolasku u Čerigaj 1844., a potom na Široki brig otvorili škole, opismenjavali pučanstvo, utemeljili slavnu Franjevačku gimnaziju i učinili Široki vjerskim, prosvjetnim i kulturnim središtem. Nadomak crkve i samostana podigli su objekt koji su iznajmljivali širokobriješkim trgovcima, a kad je 1900. godine kroz današnje središte grada prošla cesta na relaciji Mostar – Posušje, fratri su širokobriješkim trgovcima i zanatlijama preporučili da grade trgovine, gostionice i zanatske radnje uz tu cestu kod mosta na rijeci Lištici.
Početkom 20. stoljeća počeo je nicati gradić koji danas ima status grada s više od osam tisuća zaposlenih. Kao Lištica, nikada nije imao polovinu toga broja. Širokobriješki franjevci 1936. godine izgradili su “fratarsku centralu”, hidroelektranu na rijeci Lištici, koja je strujom opskrbljivala Franjevačku gimnaziju i samostan, kućanstva u gradu i gradsku rasvjetu. Kad se Široki Brijeg nazvao Lišticom, ta općina imala je tek nekoliko značajnijih poduzeće, kao što su Rudnici boksita i Duhanska stanica. Komunističke vlasti su čitav prostor zapadne Hercegovine bile potpuno zanemarile, a tek 70-ih godina shvatile su kako to “više nema smisla” pa se počinju graditi tvornice u Širokom Brijegu i drugim zapadnohercegovačkim općinama. Danas Široki Brijeg spada među najrazvijenije jedinice lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. A Lištica je spadala u najnerazvijenije. No, Široki će svakako biti još širi.
Brza cesta Mostar – Grude – granica s Hrvatskom prolazit će južno od crkve, samostana, gimnazije i Likovne akademije, pa urbanisti smatraju kako će područje oko te brze ceste ekonomski brzo rasti te bi se lako kulturno-povijesna jezgra mogla naći u samom središtu grada Širokog Brijega koji je kardinal Franjo Kuharića nazvao “Gradom na gori”!
Vrisak.info
