Polako, ali sigurno, ono što je bilo brend Dalmacije, brendira se i u Hercegovini.
Do prije nekoliko godina, iako je smilje raslo po “divljim”, kamenitim i brdovitim predjelima Hercegovine, vezalo ga se uglavnom za Dalmaciju. Ono je od 2015. godine postalo hercegovački brend, a u tom kratkom vremenu doživjelo je i enorman rast i fijasko, a sada su u poslu ostali oni najuporniji, piše Večernji list BiH.
Sve je više na hercegovačkim poljanama i lavande. Eterična ulja, biljne kapi, kozmetički proizvodi, ljekoviti preparati… sve se to može praviti od tih bogatstava.
I nije samo ljekovito i aromatično bilje ono što uspijeva zaživjeti i ovdje. Posebice je zanimljivo koliki rast doživljavaju masline i u Hercegovini, a još više na dalmatinskim otocima.
– Tvrdim vam da su masline ove godine bolje rodile u Hercegovini nego na nekim dalmatinskim otocima koji se diče maslinarstvom – priča nam čovjek koji iz hobija sadi masline na jugu zemlje, a koji se zbog toga uvezao s maslinarima iz Hrvatske i smatra da bi to mogao biti uspješan posao ovdje u budućnosti. Da maslina nije nepoznat pojam, potvrđuju i indicije da se ova kultura uzgajala još u doba Rimljana, čemu svjedoče ostaci mlina za preradu. Ono što je sigurno je da se najstarija višestoljetna maslina u Hercegovini nalazi u Vitini.
S predsjednikom udruge Hercegovački plodovi Mediterana Zoranom Raičem razgovarali smo o popularizaciji masline, ali i drugih proizvoda. – Naša udruga fokusira se na proizvode poput šipka, smokve, masline…, kao i prerađevine od tih plodova. Da nije korone, ove godine 13. put organizirali bismo sajam gdje bismo govorili o ovim kulturama koje doživljavaju svojevrsni procvat. Međutim, i u ovoj godini zadržavamo kvalitetu, što je bitno. Kada govorimo o maslinarstvu, naša uljara danima radi u punom pogonu. Naravno, nisu ni naše masline imune na sušu ili na napade maslinove muhe, ali kvaliteta je visoka. Randmani ulja manji su kod do kraja nesazrelih maslina. Randmani se kreću između 10 i 11 posto, ali uslijedit će sazrijevanje. Sada imamo više sunca pa će i randmani pomalo rasti – kazao nam je nedavno predsjednik ove hercegovačke udruge koja dokazuje da se kulture, koje se uglavnom vezivalo za more, može vezati i za hercegovačku zemlju.
Raič nam je kazao i što je važno da bi u budućnosti ovi plodovi bili još prepoznatljiviji kao brendovi Hercegovine. – Sve se to može ispuniti, samo je važna dobra promocija, a kvalitetu već imamo. Kada govorimo o kvaliteti, naravno, nju treba i zadržati. Sjetimo se nekih primjera, kada nešto krene dobro, a onda se ljudskom pogreškom obori kvaliteta. Zato moramo učiti iz pogrešaka i kontinuirano raditi kvalitetno. Mi još nemamo količine proizvoda za izvoz, ali potencijal je tu. I masline, i smokve, i šipka. Maslinarstvo ima dobre temelje, učili smo od najboljih i to ne treba puštati. Budućnost je u proizvodnji hrane, voća i povrća, a potencijale imamo. Do nas je hoćemo li i u kojoj mjeri to znati iskoristiti – kazao je nedavno za Večernji list predsjednik udruge Hercegovački plodovi Mediterana Zoran Raič.
Vrisak.info
