Zimu smo već odavno ispratili, sveopća situacija oko virusa se koliko toliko smiruje, a proljeće je u punom jeku.
Što to znači? Jedno je sigurno – parkovi i klupe, pripremite se, stižemo! Žedni sunca, zraka i slobode. O lijepa, o draga, o slatka slobodo, možda smo te ipak pomalo olako shvatili?
U nedostatku svete nam terase omiljenog kafića, konobara s “produženom” i dvosatnog ispijanja tog dragocjenog napitka, požurili smo pronaći dostojnu zamjenu ovim fenomenalnim, nama dragim trenucima. Vrlo brzo, pronašli smo, možda čak i bolju verziju od “originala”.
Kafić smo zamijenili parkom, šumom i livadom, a kavu nije bilo teško kupiti i ponijeti sa sobom. Eto ga, gdje ćeš bolje, svi sretni i zadovoljni. I ništa u svemu tome ne bi bilo loše da usput nismo zaboravili jednu stvar – parkovi, šume i livade dišu poput nas, a najsretniji su onda kada dišu punim plućima. To će zasigurno biti slučaj onda kada su lišeni i posljednjeg ostatka čovjekova boravka u njemu.
Priroda nam zbilja daje toliko toga, ali zauzvrat traži samo jedno – čistoću. Nešto što svi u teoriji znamo, međutim naglo zaboravimo u praksi. Nažalost, o tome najbolje svjedoče prizori iz parkova koje često gledamo, posebice u posljednje vrijeme. Ne, nije bilo slučajno, nije samo za ukras i ima svoju funkciju: koš za smeće – služi za odlaganje one kartonske šalice ispijene kave u parku i papirića od čokolade. Ne iziskuje mnogo truda, a rezultati mogu biti odlični.
Jesmo li naučili da sloboda ponašanja ne znači isto što i sloboda ugrožavanja? Izgovori su brojni… bacanje smeća uokolo kako nam se prohtje jer to nitko neće vidjeti? Svi to rade, zar će moje ponašanje išta promijeniti? Bio on klišej ili ne, poznata Gandijeva izreka kaže “budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”.
Udruga Eko OTPOR nastavlja svojim djelovanje i ukazivanjem na neke stvari koje nam poručuju kako nam naše ponašanje ipak može promijeniti nešto, makar to “nešto” za početak bio i mali papirić koji će umjesto na travnjaku ili u rijeci završiti u smeću.
Ne bi bilo loše početi od sebe. Mic po mic, zasigurno bi došli do ljepših i čistijih parkova te oku i srcu ugodnijih trenutaka.
Tako malo je potrebno, a tako puno možemo imati. Zar ne?
Udruga Eko OTPOR
