Digitalni arhiv Široki Brijeg objavljuje fotogaleriju i tekst s opisom: Gelboje.
Komentar: Fotografije su nastale na šetnicama i stazama kroz park Gelboje.
U osmom broju “Vriska” od 7. ožujka 1991. godine fra Ante Marić piše:
U Drugoj Samuelovoj knjizi, poglavlju I. retku 21. spominje se gorje Gilboa. Mladi izraelski vojnik, sav izranjen i strgan u boju protiv Filistejaca, dolazi Davidu i javlja mu vijesti s bojišta.
Kad mu objavi da su na gorju Gilboa izginuli mnogi Izraelci, te da je na tom istom mjestu poginuo kralj Saul i njegov sin Jonatan, David je rastrgao od žalosti svoje haljine, a tako i sva njegova pratnja.
Glasonošu je David, koji mu reče, da je sam dokrajčio Saula na njegovu molbu da se ne pati, dao pogubiti. Nakon toga David izriče prokletstvo za gorje Gilboa: Nek na gorje Gilboa ne pada ni kiša, ni rosa. Stoga je gorje Gilboa bilo pusto i bez ikakvog raslinja.
Svima nam je poznat topografski smještaj Širokoga Brijega Njegova zdanja započinju Dačkim domom, a završavaju mlinicom-hidrocentralom podno Brijega na rijeci Lištici.
Između su smješteni, ili bili smješteni dućani, crkva, samostan. stara gimnazijska zgrada – sjemenište, nova gimnazija. Iza gimnazijske zgrade ide put za Pribinoviće i presijeca kompleks zemljišta koji pripada Franjevačkom samostanu Široki Brijeg.
Iza zgrade gimnazije i te ceste kompleks je zemljišta dijelom ravan, nešto uviše iznad nivoa na kojemu su crkva i gimnazija, da bi se onda strmoglavio prema rijeci koja ga je kao Široki Brijeg dobro zagrlila. Svojom sjevernom stranom nestaje u udolini koju su fratri 1850. godine pretvorili u groblje Mekovac.
Odakle onda veza između gorja Gilboa iz II. Samuelove knjige i ovog dijela grunta samostana na Širokom Brijegu? Suvremenici fra Didaka Buntića vele, da je još davno krajem prošlog stoljeća, kad je počeo Gelboje znao reći: Onaj dio Brijega iza gimnazije gol je kao Davidov Gilboa.
Tako mu je ostalo ime Gelboje. Fratri su ga s đacima ustrajno iz godine u godinu pošumljavali i nastojali uz raslinje koje je tu već postojalo, no oskudno, zasaditi najprije domaćim kulturama: orasima, trešnjama i jabukama, da bi onda kasnije naročito među ratovima zasađivali hortikulturne biljke, pa za ova područja i endemne: nekoliko vrsta cedrova (ukupno ih je 15), pet vrsta borova, čemprese smreke.
Kod naroda se udomaćilo ime kako ga je fra Didak i nazvao Gelboje. Kad promatramo zračni snimak 35-ih godina, lijepo se vidi put prema Šušcima koji Gelboje razdvaja od gimnazijskog parka. U parku se vide staze, a u Gelboju se vidi samo staza izgrađena 1923. koja je služila za izvlačenje pijeska prilikom građenja nove zgrade gimnazije.
Borovi u istočnom dijelu Gelboja spadaju u raslinje zasađeno krajem stoljeća. Jedni su, oni u istočnom dijelu zakrżijali, jer im nije odgovaralo siromašno pjeskovito tlo, dok su ovi uviše i bliže gimnaziji danas veliki i već prava borova šuma.
Svuda su po Gelboju staze, uz koje su stavljene poslije i klupe izrađene od betona i drva. I danas se u Gelboju mogu vidjeti stupovi za električni vod prema samostanu i gimnaziji od hidrocentrale.
Lijepo su napravljeni u donjem dijelu od betona, a vodovi su bili naslonjeni na metalne nosače koji su nosili izolatore. U Gelboju su narušeni zidovi negdašnje Pogledače na kojoj se moglo sjediti. I danas se s tog mjesta mogu krasno vidjeti Zorićevina, Vrace, Bent, te nadesno prodolina koju je načinila rijeka Lištica.
Gelboje je predivni dio Brijega iza gimnazije omeđen putem prema Sušcima, od istoka suvozidom koji okomito pada prema Lištici, a od sjeverozapada vlastitim šetalištem i strminom prema Lištici.
Posebnu brigu za ovaj jedinstveni park koji nije narušavao svoju prirodnost vodili su ondašnji profesori Franjevačke gimnazije fra Vojislav Mikulić, fra Branko Marijić i fra Fabijan Paponja. Tjelesni odgoj mnogi su đaci proveli kopajući rupe za nove sadnice, te su za dobro iskopane rupe u tom škrtom tlu dobijali i dobre ocjene.
Fra Vojislav veli: Kad bi nam došli iz Zagreba i s drugih strana đaci i njihovi roditelji na upis i krajem godine nisi ih mogao istjerati iz tog raja na zemlji. Dok danas šetaš Gelbojem, zaraslim i sa svih strana provaljenim, zamišljaš ga i nehotice u njegovom premaljeću prepuna raznih ptica i poja slavuja.
Uz Samoogradu i Spašu s jedne strane gimnazije i samostana, on je s druge strane bio “plućno krilo” Širokoga Brijega. Samostan i gimnazija bili su ponosni na Gelboje, a u njemu se moglo šetati, učiti i moliti do mile volje.
No, onda je sve to uzeto, nacionalizirano. Svi vidimo kako je nastradala nacionalizirana hidrocentrala. Jednostavno je srušena vandalizmom i nemarom. Gelboje je rukotvorina druge vrste, pa u prvi mah i ne vidimo koliko je porušen, jer uvijek se muči da u proljećima prekrije sva svoja ranjavanja i nepažnje koje su mu nanešene. No, ne budemo li pazili, mogli bismo opet kao i prije stotinjak godina govoriti: Onaj brijeg iza gimnazije pust je i go poput Gilboa.
Oni koji su ga oduzeli nisu ga smjeli uništavati, a ako ga nisu mogli održavati, trebali su ga vratiti, ili ga barem sada trebaju vratiti onima koji ga vole i žele sačuvati, i još bolje oplemeniti.
Gelboju su uništeni mnogi rariteti: cedri, smreke, borovi, čempresi, a mnogi su oboljeli. On je potreban Širokom Brijegu da bi dublje i ljepše disao. Vratiti mu moramo pjesmu njegovih ptica, igru njegovih vjeverica, i u isti mah pokazati pietet prema svojoj prošlosti i ovoga Širokoga Brijega. fra Ante MARIĆ
(fotografije: 1. Na stazi u Gelboju, nepoznate osobe., 2. Na stazi u Gelboju, nepoznate osobe., 3. Sjemeništarci na uređivanju staza u Gelboju. 4. Pogled na grad i staza na Gelboju, nepoznate osobe., 5. fra Vojo Mikulić i fra Didak Ćorić u parku s gostima., 6. Staza u Gelboju, lijevo Anica Aca Galić., 7. Anica Aca Galić., 8. Klupa u Gelboju, lijevo Anica Aca Galić., 9. Na klupi u Gelboju, nepoznata djevojka., 10. Na klupi, fra Vojo Mikulić, desno na fotografiji Anica Aca Galić i Radica Galić., 11. Pogled na Gelboje., 12. Pogled s Gelboja na rijeku Lišticu., 13. Put iz fratarske mlinice kroz Gelboje., 14. Staza do fratarske mlinice, nepoznate djevojke. 15., Staza do fratarske mlinice, nepoznate djevojke.)
Datum fotografija: Ne prije 1940. Ne poslije 1944. / Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografija: fra Bruno Adamčik / Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija.
Vrisak.info
