Novinar Glasa Hercegovine Mario Brkić donosi toplu reportažu iz Gruda, iz sela Ružići, gdje je baka Branka Žulj podijelila svoje uspomene i razmišljanja o životu nekada i životu danas.
Njene riječi, jednostavne i iskrene, otkrivaju svu težinu prošlih vremena, ali i zahvalnost za ono što ima danas.
Branka se prisjeća dana kada je život bio vezan uz zemlju i stoku, kada se radilo od jutra do mraka, a zadovoljstvo nalazilo u malim stvarima.
”Ja sam jamila ovce i preko brda u Vučipolje”, govori Branka, prisjećajući se dana kada je čuvala stado i prelazila brda kako bi ih napasla.
”Sve mi je Bog dao lipo. Nisam imala što obući, ali sam išla u crkvu”, dodaje, naglašavajući kako je vjera bila oslonac i snaga u teškim vremenima.
Uspoređujući prošlost i sadašnjost, Branka ističe koliko se život promijenio:
”Prije nije bilo kupiti ulja i svega. Danas imam mirovinu. Nije to kakva penzija, ali mogu kupiti malo kruha i platiti režije.”
Sjeća se i mukotrpnog rada u polju, kada je sadila duhan u velikim količinama: ”Sadila sam duhana po 15 tisuća.”
No, s tugom govori o današnjem vremenu, u kojem osjeća da je nestalo ljudi, zajedništva i milosrđa:
”Danas je nestalo čeljadi, milosrđa… Tko bi prije rekao nekom starijem ‘neću’. Danas kad dijete kaže ‘neću’, svi se smiju.”
Brankina priča nije samo osobna ispovijest, već i svjedočanstvo o promjenama koje su zahvatile hercegovačka sela. Nekada su bila puna života, rada i zajedništva, a danas sve više ostaju prazna, dok stariji ljudi poput Branke čuvaju uspomene i prenose ih kao opomenu i pouku mlađima.
Reportaža iz Ružića podsjeća da se vrijednosti mijenjaju, ali da iskustva starijih nose dragocjenu poruku – o snazi, vjeri i poštovanju koje je nekada bilo temelj života.
Vrisak.info
