U još jednoj epizodi emisije „Velike priče ,malih ljudi“ gošća je bila baka Anica Šunjić, koja živi u selu Radišići kodLjubuškog, u skromnoj kući okruženoj vrtovima i voćkama.
Žena nevjerojatne snage, vedrine i životne mudrosti. Brojne tragedije su obilježile njezin život od gubitka muža do djece, ali kako nam otkriva nikada se nije predala. Iako broji čak 94 godine, svaki dan provodi radeći u polju, s motikom u ruci i osmijehom na licu.
“Zemlja me hrani, ali i liječi”, kaže Anica, dok s lakoćom prekopava svoj vrt.
U njenom pogledu nema gorčine, iako je iza nje život obilježen gubicima i teškim vremenima. Rodila je trojke 1968. godine što je tada, posebno u seoskim uvjetima, bio pravi pothvat. No, njezina borba nije stala na tome.
Kaže baka Anica da se tada cijeli kraj čudio, jer se nikad nije čulo u to vrijeme da je netko rodio trojke: “Vjera me držala. Da nije bilo Boga, ne bi bilo ni mene”.
U njezinoj tišini ne stanuje tuga nego zahvalnost. Sve tragedije koje je preživjela, kaže, oblikovale su njezinu snagu.
Kad se priča okrene na mladost, baka Anica živne. Prisjeća se uz smijeh svojih ljubavnih dana: “Imala sam momaka koliko hoćeš! Jednog sam držala tri godine, a nisam mu dala ni poljubac. Mužu sam dopustila tek nakon vjenčanja, a iskreno više je on mene volio nego ja njega,” kroz smijeh priznaje.
Ono što je njoj bio smisao rad, red, vjera i poštovanje, što danas često, kaže, fali mladima.
Ipak, ne osuđuje, nego savjetuje.
Za kraj emisije, baka Anica je imala jasnu poruku za sve žene: “Budite hrabre, budite jake i budite ustrajne. Slabiće nitko ne voli!”
U vremenu kada mnogi odustaju pred prvom preprekom, baka Anica iz Radišića podsjeća da su korijen, ponos i vjera ono što čini pravu snagu žene – bez obzira na godine.
Vrisak.info
