Vade se posljednje tone ljubuškog ranog krumpira, poznatog po iznimnoj kvaliteti koju duguje crvenici i blagoj klimi. Centar proizvodnje ove poljoprivredne kulture nalazi se u zapadnim selima grada Ljubuškog – Vojnićima, Šipovači i Veljacima – koja se prostiru uz samu granicu s Hrvatskom ili svega nekoliko kilometara od nje.
Kada se kroz Vojniće prođe u svibnju, pogled se zaustavlja na nepreglednim zelenim poljima jer je gotovo svaka njiva zasađena krumpirom. Nekada je poljoprivreda bila temelj života i razvoja, dok danas proizvođači uglavnom nastoje održati proizvodnju iz godine u godinu.
“Niste u pravu, od poljoprivrede se uvijek preživljavalo, a od trgovine se živjelo i gradilo. Pogotovo kad su naši držali stolove na tržnicama uz more, tada se gradilo” kaže Dubravko Buco Vukojević, predsjednik poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” iz Ljubuškog, osvrćući se na nekadašnja vremena.
Prosječna sezona i zadovoljavajući prinosi
Govoreći o ovogodišnjoj sezoni, Vukojević ističe kako je riječ o prosječnoj proizvodnoj godini.
“Može se reći da je to bila jedna prosječna godina, zasađeno je 300-350 hektara mladog krumpira. Sadnja je kasnila zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u veljači, odnosno velikih kiša. Izvadilo se negdje 5000-6000 tona. Početna cijena plasteničkog krumpira, koji je na tržištu bio do 10. svibnja, bila je oko 2,5 KM, ili 1,24 eura za kilogram.
Poslije je ona padala, no velika većina prodala se po cijeni od 0,80 KM do 1 KM ili 0,39-0,49 eura za kilogram. Kada poljoprivrednici prodaju krumpir za oko marku, odnosno pola eura, mogu nešto zaraditi i zadovoljni su. To im daje poticaj da i sljedeću godinu nastave s proizvodnjom” objašnjava Vukojević.
Nedostatak radnika i oslonac na hrvatsko tržište
Kao i proizvođači u susjednoj Vrgorskoj krajini, i ljubuški poljoprivrednici suočavaju se s kroničnim nedostatkom radne snage.
“Prije ćete doći na CT pregled nego naći nekoga da vam radi 10 do 15 dana za dnevnicu u polju” dodaje u svom stilu Buco.
“Nije stvar u novcu, dnevnica je 150 KM, ili oko 75 eura, za osam sati rada. Jednostavno mlade ljude to ne zanima, nije im potreba, jer posla ima na svakom koraku. Uglavnom, nalaze poslove koji njima odgovaraju i rijetki se odlučuju za dnevnice u polju, kao prije 30-40 godina. Došla su druga vremena, to moramo prihvatiti. Ljudi koje možete naći za raditi su većinom 50-godišnjaci pa nadalje” ističe ovaj poljoprivrednik.
Među mlađim proizvođačima ističe se Mario Čuljak iz Veljaka, koji vodi poljoprivrednu ljekarnu, uzgaja krumpir i ima registriranu tvrtku za izvoz u Hrvatsku.
“Posadio sam ove godine 5,5 tona sjemenskog krumpira, prinos je bio dosta dobar. Obično vam na 1000 kvadrata ide četiri-pet tona krumpira, a ove godine bilo je pet-šest tona. Međutim, moram istaknuti da nije Hrvatske, mnogi proizvođači ljubuškog ranog krumpira mogli bi se objesiti. Negdje od 65 do 70 posto sve proizvodnje krumpira iz Ljubuškog završi na hrvatskom tržištu. To je spas za mnoge poljoprivrednike kad znaju da imaju siguran otkup i tržište. Nas ima sedam-osam koji se bavimo izvozom, moja tvrtka ima Global G.A.P oznaku. To je međunarodni certifikat koji jamči da su proizvodi uzgojeni odgovorno, sigurno i održivo” govori Čuljak, kojeg mnogi poznaju po obiteljskom nadimku Rosić, prema kojem je nazvana i njegova tvrtka za izvoz.
Dodaje kako kvaliteta ljubuškog krumpira i dalje ostaje njegova najveća prednost.
“Pojedini veletrgovci pokušali su podvaliti egipatski krumpir pod ljubuški rani na hrvatskom tržištu, no nije im prošlo. Kvaliteta je na našoj strani, ovdje se sve još radi ručno, a što nikne u crvenici, ima poseban okus” ističe Čuljak.
Divovski krumpiri iz Šipovače
Posljednjih dana veliku pozornost na društvenim mrežama privukle su fotografije iznimno velikih krumpira iz Šipovače, koji su prikupili više od tisuću reakcija. Njihova vlasnica Jasna Grbavac već se tri desetljeća bavi proizvodnjom krumpira.
“Trideset godina bavim se poljoprivredom i sadnjom krumpira, ove godine sam posadila sedam tona. Bila je to jedna prosječna poljoprivredna godina. Uglavnom sadim sorte arizona i carerra. Ovo su vam na slici krumpiri sorte arizona, nisam ih vagala, no po mojoj procjeni svaki teži od 1,3 do 1,5 kg. Svi iz kuće radimo tako to funkcionira, čim nemaš svoju čeljad za radit, to su problemi onda” zaključila je sugovornica Slobodne Dalmacije.
Vrisak.info
