Već godinama država je najpoželjniji poslodavac u Bosni i Hercegovini. Na svako otvoreno radno mjesto u državnim institucijama, ministarstvima i agencijama konkuriraju stotine kandidata, piše Večernji list BiH.
A zašto je to tako pokazuju podaci kako su plaće u većini institucija iznad državnog prosjeka od 900 maraka, godišnji odmori su neupitni i moraju se iskoristiti, kao i sindikalna prava, a nerijetko radno mjesto donosi i mogućnost posjedovanja automobila, angažmana u povjerenstvima i odborima što je dodatno plaćeno.
Za državu kakva je BiH može se reći da su to dobri uvjeti za rad. Ipak, ima i onih koji se ne bi složili s ovakvom tvrdnjom te su prošle godine napustili radna mjesta u državnoj službi.
Prema podacima koje je Večernji list dobio od Agencije za državnu službu BiH, tijekom prošle godine čak 45 osoba dobrovoljno je istupilo iz državne službe.
Iako nije navedeno zašto su se odlučili na ovaj potez, za pretpostaviti je kako se dio njih iselio iz BiH ili otišao u privatni biznis. Također, prošle godine registrirano je 19 razrješenja zbog stjecanja uvjeta za mirovinu te je izdano i deset mišljenja za razrješenje.
Tri su zbog dobrovoljnog istupanja, tri zbog isteka mandata te pet zbog uvjeta za umirovljenje. Zanimljivo je kako se tijekom prošle godine čak 14 državnih službenika nije vratilo na posao nakon neplaćenog dopusta. U podacima koje smo dobili od Agencije za državnu službu nije navedeno kakav je njihov daljnji status na radnom mjestu.
Također, zabilježeno je i nekoliko pojedinačnih slučajeva u kojima je došlo do razrješenja državnih službenika. U jednom slučaju državni službenik dao je jednostrani otkaz. U drugom je došlo do razrješenja kao posljedice disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u državnoj službi, a u trećem slučaju došlo je do razrješenja jer je državni službenik osuđen na kazneno djelo zbog kojeg se upućuje na izdržavanje kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Ovi podaci pokazatelj su da državni službenici ipak nisu apsolutno zaštićeni i da ne mogu činiti prekršaje bez ikakvih posljedica.
Pravo je pitanje koliko ima ovakvih slučajeva i koliko sustav prepoznaje kršenje pravila onih koji su dio toga sustava. U javnosti se može čuti kako će od državnih službenika u budućnosti biti tražen veći stupanj profesionalnosti u svakodnevnom poslu, ozbiljniji pristup radu i novim metodama mjerit će se učinak svakog državnog službenika. Samo na taj način može se očekivati povećanje učinkovitosti administrativnog aparata i profesionalni odnos službenika prema poslu.
S druge strane, države u kojima je najbolji poslodavac državna administracija u velikim su problemima jer u svim razvijenim sredinama najbolji i najpoželjniji poslodavci su uspješne privatne tvrtke. Ako je država najbolji poslodavac, onda je to znak kako mnogo toga nedostaje u privatnom sektoru i kako gospodarstvo te države nije razvijeno. A upravo to je slučaj s BiH.
Vrisak.info
