“Zakon je usmjeren je na zaštitu i aktivaciju državne imovine, a njegova primjena utjecat će na rast zaposlenosti i bruto domaćeg proizvoda (BDP)”, istaknuo je ministar državne imovine Goran Marić te dodao: “On donosi novi zakonski okvir za aktivaciju zapuštene imovine, on je alat za poticanje gospodarske aktivnosti i za demografski impuls, on će dati krila kapitalu i potaknuti poduzetnički duh i moral i utjecati na rast poduzetničkog optimizma. Ovo nije zakon kriptiranih namjera, nije stranački zakon, nije zakon interesnih grupacija ni bratstva, ni kartela. Ovo je zakon koji je uvažio duh naroda koji je imovinu stvarao”.
Donošenje tog zakona prošlo je gotovo bez reakcija iz Srbije iako on Hrvatskoj praktično omogućuje da imovinu firmi i građana drugih bivših jugoslovenskih država, a prije svega Srbije i Bosne i Hercegovine, još desetljećima ne vraća onima koji na nju polažu pravo (budući da novi zakon predviđa da se ta imovina može dati u zakup trećim osobama na maksimum 30 godina), piše Al Jazeera. Reagirao je tek generalni tajnik ministarstva vanjskih poslova Srbije Veljko Obradović kazavši kako pripremaju odgovor koji će uputiti Ujedinjenim narodima. Odvjetnik Zoran Ristić, inicijator osnivanja Udruge ”Oduzeta imovina”, koja okuplja poduzeća iz Srbije i BiH s imovinom u Hrvatskoj, tvrdi kako se u Hrvatskoj vodi 180 predmeta vezanih za povrat imovine tvrtkama iz Srbije.
“Obrazloženje zakona je licemjerno. Kažu da su takav zakon donijeli da ta imovina ne bi dalje propadala. Pa, naravno da propada kad se vlasnici ne mogu brinuti o njoj niti je prodati”,žali se Ristić i navodi kako su među poduzećima koja od Hrvatske potražuju imovinu, uglavnom odmarališta na Jadranskoj obali, poslovne prostore i stanove na atraktivnim lokacijama, neke od najpoznatijih kompanija iz nekadašnje zajedničke države, od kojih mnoge i danas posluju. To su Genex, Simpo iz Vranja, Metalac iz Gornjeg Milanovca, Tigar iz Pirota, pančevačka Utva, Duvanska industrija iz Vranja, danas u vlasništvu tvrtke Philip Moris, Beočinska cementara, čiji je vlasnik sada francuski Lafarge, Naftna industrija Srbije u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, Carnex iz Vrbasa i mnoge druge. Neki su od tih slučajeva stigli i do Europskog suda za ljudska prava u u Strasbourgu, ali ni tu nije zabilježen veći uspjeh pa planiraju problem iznijeti pred Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi.
“Srbija izravno primjenjuje sporazum o sukcesiji, a njeni sudovi vraćaju imovinu hrvatskim tvrtkama”, zaključio je Ristić za Al Jazeeru.
vrisak.info
