Zbog smanjene potražnje odnosno viška zaliha nafte, kao i zbog početka sezone remonta ruskih rafinerija (tradicionalno počinje s početkom travnja) cijena ruske nafte Urals pala je na razinu nešto manju od 17 dolara za barel (što je zadnji put bilo prije 20-ak godina), što je čak jeftinije od tradicionalno najjeftinije američke sorte WTI, a da i ne govorimo o najkvalitetnijoj sorti Brent čija se cijena kreće oko 22 dolara za barel.
Takav razvoj stanja, čini se, najviše odgovara Kini čije se gospodarstvo počinje oporavljati nakon pobjede te zemlje nad epidemijom koronavirusa (iako ta borba još uvijek nije do kraja završena i još postoji opasnost od nekog novog vala zaraze).
Tako su kineske rafinerije u ožujku kupile više od milijun tona ruske nafte (info: Bloomberg). Narudžbe za travanj bit će samo malo niže od onih koje je Kina u Rusiji ostvarivala u prethodna dva mjeseca ove godine.
Trejderi ovaj trend objašnjavaju oporavkom gospodarskih aktivnosti u Kini iako istodobno ne dolazi i do povećanja cijena nafte, što bi bilo logično, i što samo potvrđuje činjenicu kako je na djelu globalni „naftni rat“ između triju država – Rusije, Saudijske Arabije i SAD-a.
Ako cijena ruske nafte ostane ovako niska to će biti problem i za Saudijsku Arabiju, koja je, uz Rusiju i najveća izvoznica „crnog zlata“ u Kinu. A Kina je, opet, najveća svjetska uvoznica nafte pa je jasna važnost njezinog tržišta za globalne izvoznike „crnog zlata“.
Nepotrebno je i govoriti što ovako niske cijene znače za američke male i srednje tvrtke koje se bave proizvodnjom nafte iz škriljevca i kojima je nužna cijena nafte od najmanje 55 dolara s obzirom na visoke troškove proizvodnje tzv. fracking tehnologijom. Taj je sektor američke naftne industrije već pred bankrotom iako ga Trumpova administracija sada nastoji spašavati državnim intervencijama, što će ići vrlo teško.
Vrisak.info
