Dok ratari širom zemlje, pa i regije, zbrajaju gubitke, žetva ozimih žita u Popovom polju će ove godine biti rekordna.
Neđo Ćuk iz sela Veličani na svome štandu, na kojem prodaje različite hercegovačke autohtone proizvode, planira prodavati i pšenicu pomiješanu sa raži, uzgojenu na potpuno organski način i očekuje da će sve prodati.
Nezapamćeni prinosi
Očekuje da će sa jedne njive od dva i po duluma prihodovati oko 1.250 kilograma ozime pšenice, pišu Nezavisne novine, kojima je ispričao kako na njegov štand ispred kuće, pored magistralnog puta Trebinje – Ljubinje, često navraćaju kupci sa svih strana i u posljednje vrijeme često traže domaće brašno koje će tek ove godine izbaciti u ponudu.
Do sada su bile male cijene žita da se gotovo i ne isplati bavljenje ovom proizvodnjom na našim malim parcelama. Međutim, ovo je rijetka godina da po dulumu imamo oko 500 kilograma žita, jer su se podudarili svi optimalni uvjeti od sijanja do žetve, tako da su rekordni rod i potražnja za domaćim brašnom uvjetovali da planiram cjelokupan ovaj rod najprije nositi na takozvani vodeni mlin koji još radi u Pridvorcima, kod Trebinja, a kada se samelje ide na štand u manjim pakovanjima od oko kilograma, kaže Neđo.
Prisjećajući se priča svog pokojnog oca i djeda Trifka o prinosima samo s ove njive, on tvrdi da se u posljednja dva vijeka ne pamti ovoliki prinos bilo da je na njivi bila pšenica, ječam, kukuruz, pa i autohtoni grah poljak koji je dosta težak ili čuveni popovski sjerak, čije staro sjeme Ćuk još ima te održava i ovu kulturu.
Kaže kako su svemu doprinijele dobra jesenja klijavost i uopće fina jesen bez leda, ali i bez poplava koje ovdje znaju biti česte, te je pšenica ušla u miran proljetni razvoj, a dvije travanjske i tri svibanjske kiše koje su se redale kao naručene omogućile su i optimalnu vlažnost za dobro nalijevanje zrna koje je izuzetnog kvaliteta.
Godina se isplatila
Poplave ovog područja koje su do betoniranja korita rijeke Trebišnjice toliko trajale da se i sijao samo čuveni sjerak sa prilagođenom vegetacijom ni sada nisu rijetke, pa se sve manje domaćina odlučuje za ozima žita u Popovom polju jer su rizici preveliki.
Ova godina se, dodaje Neđo, i te kako isplatila, ali to nije pogodovalo njegovoj vinovoj lozi kojoj je zbog prevelikih padalina trebalo i dosta više zaštite, ali je to u poljoprivredi sve normalno.
Zato se žito nikada i ne mjeri u njivi, već u ambaru, jer je od sjetve o Lučindanu do žetve o Vidovdanu sve neizvjesno, pa je kod nas u Popovu, iz vremena lošijih godina, ostala uzrečica ‘Nešto struga, nešto rijeka – nema ništa od mog sjerka’, tako da je seljaku i danas sve neizvjesno, dodaje na kraju Ćuk veselo prostirući žito koje je digao kombajn na sušenje pa će onda u Pridvorački mlin, kao njegovi stari.
Vrisak.info
