Mediji su se ovih dana potrudili građanima BiH predstaviti poraznu činjenicu da četiri puta više povrća uvozimo nego što izvozimo. Vrijednost uvoza dosegnula je 169 milijuna maraka.
Da u takvim okolnostima opstanu povrtlari u najvećem hercegovačkom rajonu proizvodnje rajčica, moraju se dovijati na svoj način. Kako, govori za Večernji list BiH Marijan Brajković, direktor PZ-a “Matica” iz Višića kod Čapljine.
“U objektu od oko 1000 četvornih metara plastenika svake godine izdvajamo prostor za testiranje novih sorti. To je proces koji se kontinuirano obavlja. Jednostavno, bez toga se ne može. Ovakva proizvodnja kakva danas postoji uopće ne bi postojala da nismo ušli u takve aktivnosti. Zahvaljujući rasadniku Adria Hishtil, koji nam može isporučiti kvalitetne presadnice i povezati nas s velikim sjemenskim kućama čije hibride u proizvodnji koristimo godinama, možemo vidjeti što je novo i što je najpogodnije za nas u budućoj proizvodnji.”
Što je osnovni razlog da se vi kao proizvođači morate baviti i tom sjemenskom selekcijom?
– Elementarna je stvar u tome da svaki hibrid kroz određeni broj godina gubi dio svoga potencijala. Nekada je to bilo sedam ili osam godina, a sada je pet ili šest. Ako želite imati kvalitetnog nasljednika koji će dominirati u proizvodnji, svake godine morate testirati više novih sorti. Mi ove godine imamo četrnaest novih sorti. Jednostavno, bez toga nema proizvodnje. Trenutačni hibrid koji dominira sasvim će sigurno izgubiti svoj potencijal i nama treba nešto novo. To je osnovna pretpostavka kada govorimo o uvođenju novih sorti. Međutim, imamo i dodatne elemente u cijeloj priči jer uvoz enormno raste i iz godine u godinu vrši pritisak na cijene naših proizvoda. Zato pokušavamo unaprijediti i prodaju. Poduzimaju se aktivnosti u osiguranju kratkih lanaca opskrbe koji se odnose na lokalno tržište – Mostar i Hercegovinu – gdje bismo ponudili kvalitetan hibrid koji ima takva organoleptička svojstva da bude prihvatljiv širokom krugu potrošača. Ako želite da ti hibridi budu dobri za jelo, oni ne mogu biti tvrdi, moraju biti mekši, a to ne trpi dulje ture transporta. Na kraju tu dobivaju sami potrošači, odnosno konzumenti tih proizvoda. Iz tih razloga ta je priča moguća samo na kratkim relacijama, otuda i pojam “kratki lanci opskrbe”. Mislim da idemo u dobrom smjeru, pokušavamo osigurati takav vid prodaje i, naravno, za to moramo imati najkvalitetnije hibride.
Dakle, naglasak stavljate na uže tržište i na sorte koje podsjećaju na starinsku kavadu?
– Tako je, mi ništa ne smijemo prepustiti slučaju. Uvoz je enormno velik i pojačava se iz godine u godinu. Došlo je do lakrdije. To više nije priča da trgovački lanci preusmjeravaju i reguliraju tržište, nego danas, kada se vozite prometnijim cestama po Hercegovini i šire, vidjet ćete male štandove uz ceste na kojima posljednjih godina počinje dominirati prodaja uvozne robe.
Na štandovima u pravilu piše da je domaće?
– Mora pisati domaće, domestico i slične fore, ali sve više i u toj prodaji dominira uvozna roba, što pokazuje o kakvoj se tragediji i problemu radi.
Što kažete na podatak da je prošle godine uvezeno rajčica za više od 28 milijuna maraka?
– To je to, nema nikakve potrebe za tim. Možemo reći da u određenom razdoblju potrošači i veletrgovci traže kontinuitet, ali kontinuitet se gradi godinama. Naravno da je naša proizvodnja dostatna da zadovolji potrebe za rajčicama, osim u jednom kratkom zimskom razdoblju. Rekoh, kontinuitet se gradi godinama, kada imate pametne poljoprivredne politike. U biti, kod nas se nazaduje. Po pitanju kontinuiteta sve smo slabiji i slabiji zbog pritiska uvozne robe. Da bi se taj trend preokrenuo, treba niz godina.
Za dopunu teme ističemo da su ovih dana u Višićima boravili stručnjaci sjemenskih kuća iz Nizozemske, koji su na licu mjesta pratili kako se pojedine sorte ponašaju u Hercegovini. Na temelju toga izradit će se elaborat s preporukom koja je najpogodnija.
Vrisak.info
