Poslodavci već mjesecima upozoravaju da u BiH nedostaje radne snaga. Najviše radnika nedostaje u prerađivačkoj industriji, građevinarstvu i trgovini. Prijevozničke tvrtke očajnički traže vozače, a restorani kuhare i konobare pa čak i pomoćno osoblje.
Nevjerojatno je da BiH ima stotine tisuća nezaposlenih, ali i problem s nedostatkom radne snage. I dok poslodavci tvrde da kvalificiranih radnika više nema, građani tvrde suprotno – radnika ima, ali nitko više ne želi raditi za plaće koje su dovoljne jedva za troškove prijevoza na posao i doručak.
Iznenađujući podaci
Da je problem pronaći radnika u BiH, pokazuju i podaci Federalnog zavoda za zapošljavanje. Naime, Zavod je prije mjesec dana objavio poziv u sklopu programa “Sufinanciranje zapošljavanja 2019.”, kojim se otvorila prilika za 12.000 nezaposlenih. Očekivalo se da će u prvom krugu posao dobiti 10.000 osoba, međutim, očekivanja se nisu ostvarila.
Naime, kako je za Avaz rečeno u Zavodu za sudjelovanje, u program se prijavilo 3298 poslodavaca koji su iskazali potrebu za 7764 radnika za koje nezaposleni nisu pokazali prevelik interes, odnosno prijavilo se malo zainteresiranih. U isto vrijeme za program sufinanciranja samozapošljavanja “Start up 2019.”, koji podrazumijeva financijsku podršku pokretanja vlastitog biznisa, prijavilo se 1595 nezaposlenih osoba koji su iskazali i potrebu za zapošljavanje dodatne 721 osobe. Koliko će se na kraju osoba zaposliti kroz ovaj projekt ostaje vidjeti nakon završetka potpisivanja ugovora.
Ipak, zabrinjavajuće je da je interes za zapošljavanje 328.503 nezaposlene osobe, koliko ih ima na federalnim zavodima, zanemarivo mali. I u ovom, kao i u mnoštvu prethodnih slučajeva gdje se na raspisane natječaj javi jako mali broj ili čak nitko, mnogi vide u dugogodišnjem lošem odnosu poslodavaca prema radnicima. Naime, godine rada za mizerne plaće bez ikakvih prava doveli su do toga da nezaposleni uopće ne žele konkurirati na poslovima u BiH. Radije se okreću potrazi za poslovima u inozemstvu.
Odlaze u inozemstvo
Pa tako dok interesa za posao kod domaćih poslodavaca nema, predstavljanja inozemnih tvrtki diljem BiH koji dolaze u potragu za radnom snagom izuzetno su posjećena.
Dok bh. poslodavcima nedostaje radnika, tražitelji posla žale se da nije problem u nedostatku radne snage već u niskim plaćama koje se radnicima nude. Pa tako inozemni poslodavci u BiH vrlo lako dolaze do sposobne i obrazovana radne snaga nudeći im samo osnovna radnička prava – godišnji odmor od 25 radnih dana, trinaestu plaću, odgovarajuće plaćen prekovremeni rad i rad nedjeljom i praznicima, što je bh. građanima u ovdašnjim tvrtkama nedostižno.
Kako stvari sada stoje, na tržištu rada u BiH od vozača ne vozi samo tko ne želi jer je, prema riječima poslodavaca, kvalificiranog vozača gotovo nemoguće pronaći. Gotovo isto je i u sektoru građevine, gradilišta stoje jer nema radnika. Nedavno je objavljeno kako je građevinska tvrtka u TŽ-u iskazala potrebu za čak 100 radnika, međutim, na natječaj se prijavilo njih samo nekoliko.
U glavama mnogih još uvijek odzvanja čuvena rečenica: “Ako ti ne želiš raditi, ima tko hoće”. No, vremena su se promijenila pa dok su nekada za jedno mjesto stizale stotine prijava, sad za stotinu mjesta stiže nekoliko prijava. Medicinski radnici masovno odlaze pa bi se uskoro moglo očekivati slično i u toj struci. Medicinari, mehaničari, stolari, keramičari, varioci…
Dug je popis traženih zanimanja u inozemstvu, posebno u Njemačkoj, zbog koje BiH ostaje bez radne snage. “Ovdje se radi za 3 KM po satu, u inozemstvu je dvostruko ili troduplo.
U Hrvatskoj je sat na samom početku 3 – 4 eura, nakon nekoliko mjeseci poveća se na 8 eura, a radnik ima plaćenu hranu i spavanje. Gazde ulažu u njih, školuju ih, žele da im se radnici usavršavaju i napreduju. Imaju odlične uvjete, pa tko to ne bi prihvatio. Onda idu u Njemačku gdje je sat više od 10 eura.” kažu građevinari.
Lidija Vidačak/Večernji list
