Gužva je ovih dana vladala u uljari obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva “Ramljak” u Tasovčićima kraj Čapljine. Zasluga za to pripada maslinarima iz Broćanca kraj Neuma, odnosno činjenici da se susjedna Hrvatska ozbiljno priprema za schengenski režim, što podrazumijeva i zatvaranje seoskih cesta koje su povezivale neumska i okolna dalmatinska sela, čime su prekinute veze s uljarama, pa su maslinari iz Broćanca došli u Čapljinu, piše Večernji list BiH.
– Ove godine maslina je malo podbacila u odnosu na prošlu godinu, bila je velika suša, ali su se mlade masline ipak dobro održale u odnosu na vrijeme. Ja sam iz sela Podžablje kod Broćanca, imam oko 280 stabala, otprilike će biti dvije tone. Sada sam dopremio 981 kg, a ima još barem toliko ubrati. Urodom sam zadovoljan s obzirom na to kakva je godina bila. Manje je maslina nego lani, ali zadovoljan sam u odnosu na prilike – kaže Jozo Vuletić iz sela Podžablje.
– Stare masline, stabla stara 150 i 200 godina dobro su podnijela veliku sušu, bolje su se držala pa bolje i rodila. Te stare masline većinom su sorte oblica, ima nešto i sorte koju mi zovemo “piculja”, a nešto ima ovih novih talijanskih sorti – leccino, pendolino, zatim lastovka – govori Vuletić dodajući i koje su se sorte posljednjih godina pokazale najboljima.
– Naša oblica dobro podnosi sušu, a ulje je kvalitetno i dobro – kaže Jozo Vuletić te najavljuju sadnju još oko 200 stabala ako uspije srediti zemljišne knjige kako bi “povukao” i nešto poticaja. – Maslinovo ulje koje ja proizvodim može se prodati. Ove godine ulje će poskupjeti, do sada je kod nas bilo 20 KM, a ove godine bit će 30 KM. Masline nisu rodile kod nas u Broćancu i oko Broćanca, prije svega, zbog suše – kaže Jozo.
– Masline su rodile nešto lošije nego prošle godine, kod mene će možda biti trećina lanjskog uroda. Inače, nije svugdje jednako rodila, sve ovisi o lokaciji, ima boljih i lošijih mjesta, ali ipak kažem, stanje je zadovoljavajuće. Po sortama, talijanske leccino jesu sitnije, ali one rode svake godine, a naša je pretežito oblica koju su naši stari sadili, ona ne rodi svake godine kao talijanska koju sada ljudi većinom sade – leccino, pendoline – kaže Martin Matić iz Broćanca te podcrtava:
– Imam točno 100 stabala, kako sam u godinama, ne planiram ih više saditi, imam mladih i starih maslina. Imam stabala starih više od sto godina, dva puta su mi masline izgorjele, i to 2007. i 2017., sada sam ih ponovno obnovio i već su na rodu. Supruga i ja smo sami, oko maslina ima posla, a za sada nasade ne mislim proširivati. Nije se lako organizirati ni za berbu. Nas je tu malo, mnogi su se odselili u Neum i dalje, ali nekako se snalazimo, dođe rodbina, prijatelji – zaključuje Martin.
Uglavnom, sve tvrđa granica između Hercegovine i Dalmacije spaja hercegovačke maslinare, razmjenjuju se iskustva pa je otvorena mogućnost da se iz toga i nešto pozitivno izrodi u vidu buduće suradnje.
Vrisak.info
