Kada su federalne vlasti 12. srpnja 2019. donijele odluku o gašenju pogona Aluminija iz Mostara, čije su tadašnje ukupne obveze iznosile 440 milijuna maraka, od čega je 290 milijuna maraka bio dug za trošak električne energije, te je kreditorima i po drugim obvezama dugovao još oko 150 milijuna maraka, sedam rudnika koji djeluju u sustavu Elektroprivrede BiH za mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno i druge obveze dugovalo je nevjerojatnih milijardu i pol maraka.
Nikada nije potegnuto pitanje njihova eventualnog gašenja. Istodobno, za “hrvatski plijen” – Aluminij vrijedila je logika kako mora tržišno poslovati pa ga se moralo ugasiti, a 900 radnika poslati kućama, dok su za “bošnjački plijen” – rudnike vrijedile dogovorna ekonomska politika i socijalna osjetljivost s obzirom na to da nijedan rudar nije ostao bez posla, piše Zoran Krešić za Večernji list.
Prema izvješću Elektroprivrede BiH, neizmirene obveze sedam rudnika – Kreka, Zenica, Breza, Đurđevik, Abid Lolić, Kakanj iznosile su na kraju 2020. godine nepunih 900 milijuna KM.
Za mirovinsko i invalidsko osiguranje, bez čije uplate nijedna kompanija ne može isplaćivati plaće jer Porezna uprava FBiH to ne bi smjela dopustiti, dug je iznosio 427 milijuna KM.
Kada se tome dodaju drugi porezi te obveze za koncesiju, ukupan dug penje se na 493 milijuna KM. Istodobno, dugovanja prema dobavljačima, odnosno za predujme Elektroprivrede BiH, te obveze prema kreditorima, ali i kreditiranju Elektroprivrede BiH iznosili su još dodatna 342 milijuna KM. Ostale obveze iznose oko 63 milijuna KM, tako da ukupni dugovi i obveze iznose 898 milijuna KM.
Da se radi o sustavu koji je apsolutno neodrživ, ali da se stalno servisira iz “legitimno” zajedničkog proračuna Federacije BiH, svjedoči i svojedobna izjava premijera Fadila Novalića koji je doslovno potvrdio kako je proizvodna cijena ugljena u rudnicima u FBiH daleko ispod isplativosti.
– Znači, jednostavno na jednu tonu ugljena moramo namiriti 203 KM, a ugljen je na tržištu znatno jeftiniji. Znači, možemo ga kupiti i izdržavati te ljude. Znači, ne proizvoditi – rekao je svojedobno Novalić.
Dajući smjernice za razvoj regionalne trgovine energijom u jugoistočnoj Europi (World Bank Framework for Development of Regional Energy Trade in South East Europe) u ožujku 2004., Svjetska banka je procijenila da se, s ciljem postizanja ekonomski održivog poslovanja, u rudnicima ugljena u oba entiteta u BiH tadašnji broj od 15.000 zaposlenih mora smanjiti na svega 3000.
Pet godina kasnije, 2009., Vlada FBiH započela je “financijsku konsolidaciju” sedam rudnika ugljena.
Ta spasilačka operacija izvlačenja rudnika iz financijske dubioze sastojala se u tome da se novcem iz federalnog proračuna isplate obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te ulože stotine milijuna maraka za osuvremenjivanje.
Deset godina kasnije konsolidacija rudnika, umjesto predviđene dobiti od 23,6 milijuna KM, dovela je do toga da su razne obveze dosegnule 900 milijuna maraka, a “upumpani” iznos je još 600 milijuna maraka. Tako da ukupna konsolidacija stoji sve u Federaciji BiH 1,5 milijardi maraka.
Vrisak.info
