Troje Nijemaca u austrijskom je Lechu usmrtila lavina, dok se za četvrtim još traga.
Tako se s ovom tragedijom broj stradalih u vremenskim nepogodama koje su zahvatile najviše dijelove Europe, a pogotovo austrijski dio Alpi, popeo na dvadeset i šest. U dijelovima Njemačke od svijeta je odsječeno čak četrdeset mjesta.
Nestanak njemačkih skijaša prijavila je u subotu supruga jednog od njih, a tijela muškaraca u dobi od 56, 36 i 32 godine pronađena su istoga dana nedaleko od skijaškog resorta u austrijskom Lechu.
Odsječeni od svijeta
Policija najzapadnije austrijske provincije Vorarlberg morala je nakratko prekinuti potragu za četvrtim muškarcem iz grupe, 28-godišnjakom, zbog visokog snijega i opasnosti od nove lavine. Iako su imali svu zaštitnu opremu i aktivirane zračne jastuke, nije im pomoglo, a spasioci su ih, zatrpane u snijegu, locirali pomoću signala mobitela.
U susjednom Sant Antonu boravile su obitelji Lolić i Milatić i svjedočile razmjerima prirodne nepogode kakvo područje Arlberg nije doživjelo desetljećima.
– Lech je bio potpuno odsječen od svijeta punih pet dana. To su bile takve količine snijega da se to ne može zamisliti. Ja sam uvečer skroz očistio snijeg pred kućom u kojoj smo bili smješteni, a ujutro ga je bilo više od osamdeset centimetara i nismo mogli vani.
Od sedam dana u Sant Antonu, skijali smo jedva dva dana, a i tada smo imali neugodna iskustva s naplatom ski-karata na četiri prodajna mjesta, jer su nam krivo zaračunali cijene. Ispada da se i u tim uvjetima lovilo u mutnom, na što sam ih upozorio, pa su nam na koncu vratili ono što su nezakonito naplatili – govori Jurica Milatić iz Svete Nedjelje na Hvaru, koji se sa članovima obitelji i prijateljima našao točno na stazi na kojoj je lavina Nijemce stajala života.
Izazivali vraga
– To je skijaška staza koja povezuje mjesta Sant Anton i Lech. Vlasnici skijališta nisu krivi, jer su stavili dobro vidljivi znak zabrane prolaska tom stazom, pa kad smo doskijali do njega, odmah smo se bez razmišljanja okrenuli i vratili natrag. Nijemci su ga jednostavno ignorirali i skijali dalje.
Moram napomenuti da se ne radi o divljoj stazi koja vodi kroz prirodu, kako se piše, nego o običnoj skijaškoj stazi za koju je uprava skijališta pravilno procijenila da je rizična za sigurnost skijaša i da je moraju zatvoriti. Nažalost, nesretni Nijemci nisu ozbiljno shvatili znak zabrane, jednostavno su ga zaobišli i otišli u smrt – veli Milatić.
Njegov rođak Alen Lolić Luka neugodno je iznenađen činjenicom da su mnogi skijaši, unatoč silnim upozorenjima vlasti da se ne skija na određenim područjima koja su bila zametena snijegom, na svoju ruku skijali kroz prirodu. Jedva da se od snijega moglo izići iz hotela i apartmana, no neki su očito tražili avanturu.
– I to sve pored dvjesto kilometara skijaških staza, od kojih je, doduše, većina bila zatvorena zbog mjera sigurnosti. Nijemci koji su stradali bili su maksimalno dobro opremljeni, imali su posebne skije za skijanje kroz prirodu, čak i balone koji se napuhuju u sluačaju lavine, ali, nažalost, ni to im nije pomoglo.
Ekstremno je skijanje inače popularno na području Arlberga, ali sada se radilo o iznimnim vremenskim uvjetima, no opet su se mnogi kuražili, izazivali vraga, odlazili skijati izvan staza na svoju ruku.
Moja je kći, koja je inače sportašica i u odličnoj je formi, upala na skijalištu u snijeg dubok pola metra i nije se mogla iskoprcati bez naše pomoći.
Teško je uopće opisati te uvjete. Od silnog snijega nije se vidio prst pred nosom, ali svejedno neki uopće nisu marili za upozorenja bilo koje vrste, naročito snowboarderi koji su preskakali i kolce kojima se mjeri visina snijega.
Odlazili su izvan staza i vraćali se natrag, premda je puhao vjetar jačine naše bure i spuštao temperature duboko ispod nule. Bilo je strahovito hladno – kaže Lolić i opisuje potpuni kolaps na cestama zatrpanim snijegom, zbog kojeg su Sant Anton napustili dva dana ranije nego što su planirali.
Brzinom od 10 kilometara
– Od Sant Antona do Zagreba vozili smo punih dvanaest, a do gore trinaest sati. Znalo se dogoditi da na istome mjestu čekamo i po tri sata, jer bi neki šleper zapeo u snijegu pa nije mogao ni naprijed ni natrag. Dobar dio puta vozili smo “brzinom” od deset kilometara na sat. Što se tiče samog mjesta, tu je lokalni autobus kojim se prevoze domaći i turisti spasio stvar, jer je normalno prometovao putevima koji su bili prohodni – veli.
Jurica Milatić kaže da su u Lechu ljudi spremni na ovakve ekstremne situacije. Nije rijetkost da im pomoć može stići samo helikopterom.
– U slučajevima kad su sve komunikacije zatvorene, kao što je bilo ovih dana, umjesto cijelog, u hotelima i restoranima služi se pola obroka, umjesto na kutije, cigarete se prodaju na komade.
To je izuzetno skijaško područje, ali je jako izolirano, smješteno između visokih planina, i kad ovako napada, a napadalo je snijega i više od metra i pol, onda, nažalost, postoje mogućnosti da se dogode i ovakve nesreće sa smrtnim posljedicama – kaže Milatić i napominje da se na području na kojem su boravili tjedan dana očekuje još veći kijamet nego što je sada.
Zato onima kojima nije o glavu, neka ne idu na put, jer nevrijeme ubire svoj krvavi danak.
Slobodna Dalmacija
