SAD jest inicijalno odobrio prodaju nadograđenih zrakoplova F-16 Barak Hrvatskoj, s jasnim uvjetom da se dogovor odnosi samo na Hrvatsku, no situacija se promijenila kad su krajem ljeta Rumunjka i Bugarska bacile oko na izraelsko-hrvatski dogovor te pokazale zanimanje.
Dogovor o kupnji višenamjenskog zrakoplova F-16 Barak propao je zbog velikog interesa još nekoliko država, a sigurno Rumunjske i Bugarske da i one povoljno nabave moćne izraelske F-16 Barake, odnosno zbog mogućnosti da Izrael i tim državama proda zrakoplove po “hrvatskom modelu”, što je Sjedinjenim Državama neprihvatljivo, doznaje Večernji list iz dobro obaviještenih izraelskih izvora. Time se otkriva pozadina spora između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela koji je rezultirao američkim crvenim svjetlom za prodaju originalno američkih, ali nakon toga u Izraelu bitno moderniziranih borbenih zrakoplova Hrvatskoj.
Potvrđuje se isto tako da SAD jest inicijalno odobrio prodaju nadograđenih zrakoplova F-16 Barak Hrvatskoj, s jasnim uvjetom da se dogovor odnosi samo na Hrvatsku, no situacija se promijenila kad su krajem ljeta Rumunjka i Bugarska – koje su također u procesu kupnje aviona – bacile oko na izraelsko-hrvatski dogovor te pokazale zanimanje da od Izraela nabave zrakoplove F-16 Barak po istom modelu. Sjedinjene Države tu povlače ručnu kočnicu i još jednom upozoravaju Izraelce da je takvo što Amerikancima neprihvatljivo i protivno prethodnom dogovoru.
Kako Večernji list doznaje iz izraelskih vrlo upućenih izvora, čak je jedan vrlo visoko rangirani izraelski dužnosnik, a vjerojatno je riječ o samom premijeru Benjaminu Netanyahuu, nakon svega obećao Amerikancima da se Izrael neće javljati i nuditi sličnu ponudu na natječajima u Bugarskoj i Rumunjskoj i da će Hrvatska ostati jedina država kojoj će prodati zrakoplove po tom modelu, no ništa od toga više nije bilo dovoljno da uvjeri SAD. I tako nije moglo biti iznimke ni za Hrvatsku, koja je, ni kriva ni dužna, postala kolateralna žrtva ovog poslovno-vojnog “nesporazuma” između SAD-a i Izraela.
Neki izvori kao interesenta za Barake spominju i Kolumbiju, kojoj je Izrael svojedobno prodao više od 20 Kfirova, borbenih zrakoplova koje je Izrael bio proizveo na temelju francuskog Miragea. Spominjao se i inicijalni interes Poljske za kupnju pokojeg Baraka.
Kako je Hrvatska dogovorila kupnju jedne eskadrile, Bugarska pokazala interes za jednu, Rumunjska za dvije, Kolumbija vjerojatno za dvije, dolazimo već do brojke od minimalno 72 Baraka. Naravno da je takav potencijalni posao trenutačno uzdrmao velikog proizvođača vojnih zrakoplova Lockheed Martina jer Baraci se prodaju po bitno povoljnijim uvjetima od novih F-16 Vipera (block 70/72).
Nedavno je Slovačka izabrala novi američki F-16, 14 aviona stoji oko 1,5 milijardi dolara, no to je cijena samo za “goli” zrakoplov. Zajedno s troškovima obuke, naoružanjem i izgradnjom potrebne infrastrukture, slovački natječaj stoji 2,9 milijardi dolara. Kako je bilo dogovoreno da će Hrvatska 12 naoružanih i moderniziranih Baraka, s troškovima obuke, infrastrukture, oružjem i produživanjem životnog vijeka dobiti za 500 milijuna dolara, lako je izračunati da se Lockheed Martin našao suočen s mogućim poslovnim gubitkom od barem 15-ak milijardi dolara ako Izrael “preplavi” tržište eskadrilama jeftinih, a odlično opremljenih Baraka kojih Izrael posjeduje oko 120. I premda SAD i Izrael održavaju najtješnje moguće odnose, biznis je biznis i Amerikanci su krenuli blokirati posao za RH.
Ovo “priznanje” iz Izraela da je de facto poslovna pohlepa krivac za propali posao s Hrvatskom potvrđuje navode iz Vlade RH i MORH-a, kao i riječi ministra obrane Damira Krstičevića, da Hrvati u ovaj posao s Izraelom nisu ušli ni neinformirani, ni naivni, ni nestručno te da smo imali od početka odobrenje SAD-a za transfer izraelskih F-16.
U MORH-u kažu da je do srpnja 2018. “sve bilo normalno i uobičajeno”, kada je u SAD-u održan sastanak Amerikanaca, Izraelaca i Hrvata, na kojemu su još samo dogovarani neki tehnički detalji ugovora. Do tada su Izrael i Hrvatska na 11 međusobnih sastanaka stručnjaka već “izbrusili” 400 stranica i 22 članka međudržavnog ugovora. Bilo je dogovoreno da bi ugovor stupio na snagu uplatom prve rate i ishođenjem TPT-a (dozvole Kongresa), a definirano je, ne ispune li se svi članci ugovora, on se raskida i Hrvatskoj će biti vraćen sav uplaćeni novac u roku od šest mjeseci.
Inače, prvo od odobrenja State Departmenta za dostavljanje svih tehničkih podataka Hrvatskoj o F-16 Barak radi moguće prodaje datira još iz rujna 2017., što potvrđuje da u startu prodaja Baraka Republici Hrvatskoj uopće nije bila problematična.
Tjednima su razni analitičari pokušavali pronaći objašnjenje o tome zašto je nakon ljeta 2018., kada se još samo čekao potpis ugovora između Hrvatske i Izraela, propao cijeli posao? Prema jednoj teoriji, problem je bio političke prirode jer je SAD navodno bio ljutit na Hrvatsku što još nije izgradila LNG terminal na Krku za prodaju američkog plina, ali i zato što je pozvala Kineze da grade Pelješki most, a i Rusi su ušli u Agrokor.
Sljedeća je bila teorija da je do blokade došlo jer su Izraelci odustali od kupnje 50 aviona F-35, smanjili su narudžbu na 33 primjerka pa se ljutio Lockheed Martin. Iduća je geopolitička teorija koja tvrdi da je SAD oduvijek bio protiv toga da RH ima borbene zrakoplove, ili je jednostavno zaključio da bi s Baracima Hrvatska narušila ravnotežu u regiji, dakle da su Baraci prejako oružje za Hrvate.
Mnogi su kritičari pak krivca vidjeli isključivo u ministru Damiru Krstičeviću i MORH-u jer su navodno naivno i nestručno vodili cijeli proces, bili su osobno zainteresirani za lukrativni biznis s Izraelcima te da ovdje nije riječ samo o amaterizmu. Na kraju “pobijedila” je teorija da je do blokade SAD-a došlo jednostavno jer se Izrael polakomio i počeo nuditi Barake za još nekoliko država pa je sve puklo.
Vrisak.info
