Većina nas danas provede po nekoliko sati na društvenim mrežama. Uopće nismo ni svjesni koliko nam to ponekad oduzme vrijeme, vrijeme koje ponekad bude bačeno u prazno.
Facebook je danas postao marketinška podloga. Svi znamo kako reklame utječu na našu podsvijest.
Međutim, uzimajući koncept marketinga, reklama i svega što ide uz to, moramo se zapitati kako na podsvijest naše djece, mladih ljudi, nas samih bez obzira na godine, utječu nepismeni psovači za tipkovnicama?
Laž ponovljena sto puta, postaje istina, psovka ponovljena sto puta postaje poštapalica, gramatički neispravna riječ pokušava postati ispravna?
Nisam siguran bavi li se netko ovim utjecajem i jesu li napravljene analize ovih problema. Ali žalosti me činjenica da mnogobrojnim ljudima „tipkovnica“ služi za izražavanje nekog bijesa, nezadovoljstva, ali na pogrešan način. Ako želimo nešto mijenjati postoje načini i za to.
Zar je lijepo vidjeti kad ti netko psuje majku, oca, cijelu obitelj, ponižava tvoju vjeru i gazi te dok ne budeš manji od makova zrna? S druge strane, bez obzira što to možda čini tebi i tvojoj obitelji, komentare i objave takvog sadržaja vide i drugi korisnici društvenih platformi.
Zar smo postalo tako bolesno, nepristojno, vulgarno i nepismeno društvo?
Danas smo došli u situaciju da se informatička pismenost mjeri u tome znamo li koristi Facebook. Znala je jedna baba reći: „onaj moj počeo raditi na nekakvom fejsbuku, stalno piše nešto“. Da je bar tako, ali što je najgore ono što piše, piše svašta. Nekad se zapitam, pa jesmo li učili jezik u školi, jesmo li imali gramatiku? Znamo li koristiti glasovne promjene? Nisam najpismeniji čovjek na planeti, ali osnove se moraju poznavati!
Još kad nadodate na to psovke, vidite kolika nam je razina ponašanja.
Znate onaj osjećaj kad vam je neugodno radi drugoga? Mislim da nam je većini tako često, iz dana u dan.
Ante Š./Vrisak.info
Tko te zašto Ante