Zbog lopti koje mu završavaju u dvorištu, jedan je mještanin Turopolja, naselja u sklopu Velike Gorice u Hrvatskoj, pomoć odlučio tražiti – putem odvjetnika. Lopte koje mu upadaju u dvorište, Željku Matiću iz Turopolja prestale su biti simpatične. ”Lupaju po krovu, lupaju po pločama gore. Lupaju gdje god stignu”. Znao ih je uzimati djeci, ali su ga, kaže, roditelji ignorirali. Sada je angažirao odvjetnike. Želi veću ogradu. Trenutačno je visoka pet metara. Na pitanje ne misli li da je možda pretjerano angažirati odvjetnike zbog lopti u dvorištu, odgovara: ”Možda i je, nisam rekao da nije, možda i je, vjerojatno i je, ne samo možda zbog toga i što će mene to koštati. Možda da smo sjeli, da smo se nas trojica, četvorica dogovorili, možda bi me to koštalo, postavljanje mreže, manje nego odvjetnik”, rekao je. Odvjetnički dopis je Zorana Smrekara, predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Turopolje, neugodno iznenadio.
”Smatramo da se to možda moglo riješiti bez strane odvjetnika, znači nekakvim razgovorom. Za razgovor je potrebno dvoje, nama se nitko nije obratio da ima ikakvih problema”, pojašnjavaju. Zbog lopti u dvorištu Željko se žalio bivšem predsjedniku odbora, s trenutačnim nije ni pokušavao. I sam je, kaže, spreman platiti novu, višu ogradu. ”Mislim da bi to bilo najpametnije, da se svi zajedno nađemo i s Općinom i s dečkima, da sjednemo, da razgovaramo i da se to može riješiti”. Na upit koja je onda poanta odvjetnika u ovom svemu, kaže: ”Zato što ja više nisam imao živce”, naveo je. Od slanja dopisa nisu se međusobno ni čuli ni vidjeli. Obje strane naglašavaju – djeci je mjesto na igralištu. A Mjesni odbor poziva na odgovornost pojedinca. ”Mi smo isto tako svjesni da na ovom našem betoncu ne haklaju ni Modrić ni Real ni ostale zvijezde koje upute loptu tamo gdje misle, nego potpuni amateri, kreativci. Nažalost, te lopte lete svukud”, kaže Smrekar. Znaju to i susjedi. ”Bojim se da se to moglo riješiti puno prije, na puno lakši način, da je bilo volje s druge strane, ali očito da nije, pa je bio primoran na kraju krajeva zatražiti pomoć odvjetnika”, kaže susjeda Jasna. ”Naravno da je pretjerano, nije trebalo doći do ovoga do čega je došlo, trebao se prvo obratiti nekome iz Mjesnog odbora, klubu, bilo kome, naći neku zajedničku riječ”, dodaje Danijela. Zajedničku riječ koju ne mogu naći iako žive na području manjem od pet četvornih kilometara. Hoće li se što mijenjati na igralištu, odlučit će Grad Velika Gorica, piše N1.
Vrisak.info
