Opći izbori u Bosni i Hercegovini održani su početkom listopada 2018. godine, pobjednici su već tu večer bili jasni (HDZ BiH, SNSD i SDA) a još su vrlo brzo oko sebe skupili “šire nacionalne reprezentacije” pa je paradoksalno da niti osam mjeseci nakon toga nemamo pojedine županijske, federalnu niti državnu vlast.
Jasno je kako proces formiranja vlasti i u nekim etabliranim demokracijama zna potrajati, u federalnim državama još više (primjerice, to se znalo događati u Belgiji) te je isto tako jasno kako BiH jeste kompleksna zemlja, kako se moraju uvažavati njene specifičnosti, interesi sva tri konstitutivna naroda i svih žitelja, pomiriti nacionalno i građansko i mnogo toga još.
Međutim, nije jasno kako je moguće da se maltene od prvog dana zna tko je kičma vlasti, da imaju dovoljan broj ruku, kako se vrlo lako dogovore kada treba međusobno raspoređivati novac iz proračuna te dijeliti fotelje, ali vlasti još nema. Sve oko te situacije je poražavajuće, jer je BiH već ušla ili ide ka recesiji, BDP najmanje raste od početka 2015. godine, demografski kolaps se nastavlja, statusa kandidata nema niti na vidiku (sve druge zemlje regije uskoro će pregovarati s EU) ali jedna stvar je najjezivija – svi tvrde kako vlasti neće biti do kraja godine, a u 2020. ulazimo u izbornu godinu u kojoj ionako sve staje osim dizanja tenzija, raspiranje podjela i međusobnog “pljuvanja”. Znači li to da vlasti nećemo vidjeti do 2021.?
Različiti koncepti
Po okončanju izbornog procesa i “bh. privida demokracije” bilo je jasno kako će i ovaj mandat proći u međusobnim prepucavanjima, kako će federalna vlast biti “na čekanju” ali nitko nije mogao pretpostaviti da će se isto dogoditi s županijama i Vijećem ministara BiH.
Pobjedom Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ogromnom većinom bošnjačkim glasovima, sve hrvatske stranke bile su jasne u ocijeni da je uvjet svih uvjeta za formiranje vlasti izmjene Izbornog zakona BiH koje bi Hrvate stavile u ravnopravan položaj s Bošnjacima i Srbima.
Bošnjačke stranke, ali i one tzv. građanske, za to neće ni da čuju, inzistiraju na provedbama presuda međunarodnih sudova (npr. u slučaju “Sejdić-Finci”) te zahtjeve hrvatskih stranaka vide kako daljnje razbijanje države.
Srbi nemaju nekakvog pretjeranog interesa “držati vodu” niti jednima niti drugima po ovom pitanju. S druge pak strane, sve stranke iz Sarajeva jasne su u ocijeni kako novo Vijeće ministara BiH može ići sutra, ali da se u Bruxelles prethodno pošalje Nacionalni godišnji plan a samim time pokrene MAP.
Politički predstavnici iz RS-a o toj opciji ne žele niti razgovarati, a kamoli na nju pristati i inzistiraju na zaustavljanju ionako sporog puta ka NATO, te da država bude vojno neutralna. Hrvatske stranke jesu za NATO put, ali se u ovom prepucavanju drže sa strane. Stranke iz RS-a bi pak odmah ka ustavnim promjenama, slabljenu države, jačanju entiteta, ukidanju Suda BiH, Tužiteljstva BiH, OHR-a i izlasku stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH, smanjenju ministarstva i nadležnosti Vijeća ministara BiH, od čega se svim bošnjačkim strankama “diže kosa na glavi” te je jasno da ne postoji niti gram šanse da na to ikada pristanu. Hrvati se pak s dijelom ovih zahtjeva slaže, dok su za drugi dio oprezni i ne zauzimaju stranu.
Izborni cirkus u BiH
Dakle, iz ove šture analize jasne su ogromne razlike među političkim predstavnicima sva tri konstitutivna naroda i ostalih, ali ipak one nisu od jučer, nego su tu 25 godina. Svih tih godina njima je zajedničko bilo izvlačenje novca iz proračuna, raspodjela fotelja i uhljebljenje profesionalnih podizača ruku, partijskih poslušnika, rodbine i prijatelje.
Taj interes ih je tjerao da formiraju vlasti, pa se iz toga, iako rijetko, ipak znalo izroditi i ponešto dobro za sve narode i žitelje zemlje. A situacija iz ove godine donosi samo niz problema jer u državi sve stoji. Prema svemu sudeći, stajati će još dugo, jer razgovarajući s predstavnicima stranaka koje bi trebale činiti novu vlast postalo je jasno kako će nje do kraja ove godine teško biti.
Naime, godišnji odmori za nerad zastupnika, izaslanika, ministara i drugih su već krenuli te će trajati do kraja kolovoza. Nakon toga se “polako uhodavaju”, nekih pregovora može biti ali brzih rješenja ne. Ne treba s ima smetnuti niti kongres SDA (sredina rujna), što znači da će ta stranka biti jedno vrijeme zaokupljena samo time. Prevedeno, za rješavanje problema nove vlasti će ostati tek listopad i studeni jer u prosincu idu blagdani. Sve u svemu, malo je prostora za optimizam.
Ono što je gore od toga jeste što će se 2020. u zemlji održati lokali izbori pa i da je sve u redu u državi (a malo toga je ovdje u redu) te godine će se “izvaliti naopačke”. Izbori u ovoj zemlji se ne dobivaju sposobnošću kandidata, programima, zaslugama i svime onih što je normalno u etabliranim demokracijama nego podizanjem tenzija do usijanja, širenjem mržnje i netrpeljivosti, “prosipanje” rigidnog nacionalizma… Možemo onda tek zamisliti na koju će se razinu podignut gore pobrojana pitanja, kao i niz drugih (što stvarnih, što izmišljenih) te kako niti milimetra neće odstupiti od svojih ultimatuma (jer na taj način bi pokazali slabost). U takvoj atmosferi lideri ne mogu dogovoriti niti za ručak, a kamoli što ozbiljnije.
HDZ-u BiH i SDA se očito nešto pretjerano niti ne žuri – njihovi ministri i premijeri ionako sjede u Vladi Federacije, Vijeću ministara BiH, Vladi Hercegovačko-neretvanske županije pa, iz njihov kuta gledanja, ne gube ništa. SNSD je ionako pojačao svoj bastion RS, ali njihovi ljudi nisu bili u državnoj vlasti pa “i rukama i nogama” bore za novo Vijeće ministara BiH. Reality show “Igre prijestolja” u BiH tako idu u novu sezonu a napetosti, podmetanja, neočekivanih obrata, intriga neće nedostajati. Sve to znači da će život naroda i žitelja biti još teži nego je trenutno, piše Dnevni list.
Vrisak.info
