Prije 31 godinu raspušten je logor koji je po broju zatočenika, torturama, mučenjima, zlostavljanjima, a posebno prema broju ubijenih i poginulih hrvatskih logoraša jedan od najzloglasnijih od pet najvećih logora u kojima su logoraške dane provodili Hrvati s područja Hercegovine, kažu u Hrvatskoj udruzi logoraša Domovinskog rata u HNŽ.
Dok je trajao bošnjačko-hrvatski sukob od 1993.do 1995. godine, pri obavljanju prisilnih radova na prvoj crti bojišnice ubijeno je i poginulo 17 hrvatskih logoraša iz ovoga logora, dok je velika većina preživjelih lakše ili teže ranjena, zbog čega i danas osjećaju, riječima neopisive, traume i posljedice boravka u ovom zloglasnom logoru.
Predstavnici bošnjačkih vlasti Mostara, IV. Korpusa Armije BiH i pripadnika tadašnjeg MUP-a RBiH pretvorili su 1993. godine podrumski dio objekta bivše „IV Osnovne škole“ u logor za Hrvate, a danas se ovoj zgradi u ulici Maršala Tita nalazi Općinski suda u Mostaru.
Presudom Županijskog suda u Mostaru iz 2007. godine osam pripadnika Armije RBiH osuđeno je na zatvorske kazne: Mirsad Ćupina na 4 godine, Predrag Ajkić i Zijad Režović na 3 godine, Mili Ćišić na 2.5 godine, Ibrahim Oručević na 1.5 godinu, Nezir Pribišić, Husnija Oručević i Hilmo Toporan na 1 godinu i Slobodan Marić zvani Slobo na 1.5 godinu zatvora.
Optuženici za najteže ratne zločine i teške povrede treće Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima, Mirsad Handžar, Edin Tanovići i danas su u bijegu, dok za preostale sudionike zlodjela u ovom logoru nisu ni podignute optužnice.
Žrtve ovog logora i obitelji poginulih smatraju kako su ove kazne nedovoljne i sramotne, a kako je kazao Željko Mikulić, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Mostar, nalogodavci nikad nisu kažnjeni.
“Mi smo digli ruke od toga. Možemo mi prozivati koliko god hoćemo, ali vidite kakva se politika vodi, da su oni nedostižni. Jedan proces se vodi po 3-4 godine, to je stramotno”, naveo je Željko Mikulić.
Vrisak.info
