Svako malo može se čuti od domaćih političkih aktera i analitičara kako se Bosna i Hercegovina nalazi na prekretnici i kako je baš taj trenutak presudan za njezinu budućnost, piše Večernji list BiH.
Pritisak stranaca
Bez obzira na to koliko ova tvrdnja bila korištena u postdaytonskom razdoblju, puno je dokaza koji idu u prilog ocjeni da je 2021. uistinu prijelomna godina za Bosnu i Hercegovinu. Mnogo je puta u proteklih 25 godina zemlja zapadala u razne krize koje su nekako prevladavane ili je njihovo rješavanje prolongirano. Neke su čak bile i dramatične, poput gušenja “hrvatske samouprave”, masovnih smjena političara i korištenja međunarodnih vojnih snaga u nametanju političkih rješenja.
Međutim, četvrt stoljeća nakon rata BiH pokazuje da nije u stanju prevladati unutarnje razlike vezane uz njezino funkcioniranje i budući ustroj. Čak se i na Daytonski sporazum i njegove ključne odredbe gleda potpuno oprečno iz bošnjačke, srpske i hrvatske perspektive. Sve to kulminiralo je krizom koja se ogleda kroz blokadu rada državnih institucija, neprovedbu izbornih rezultata već tri godine, nepoštivanje sudskih odluka, majorizaciju, prijetnje disolucijom ili unitarizacijom države, potpunim zastojem na europskom i euroatlantskom putu, pozivima na jačanje međunarodnog intervencionizma u BiH.
Sve to događa se u situaciji kada je uloga međunarodne zajednice znatno drugačija. Sjedinjene Američke Države i Europska unija žele posredovati u unutarnjem dogovoru, ali ne i nametati rješenja. Zato je i pozicija novog visokog predstavnika Christiana Schmidta znatno drugačija od one nekih njegovih prethodnika. Usto, Rusija i Kina danas zauzimaju mnogo tvrđi stav nego ranije, što potvrđuje i činjenica da uopće ne priznaju legitimitet visokog predstavnika.
Kako je ranije najavljeno, u ovom bi mjesecu u BiH ponovno trebali doći američki i europski izaslanici u još jednom pokušaju da se oživi politički dijalog u BiH. Zapravo, ovaj njihov posjet bio je zamišljen kao svojevrsna kontrola urađenoga u proteklih nekoliko mjeseci. Međutim, kako se od posljednjeg posjeta u BiH stvari nisu pomakle naprijed, smisao posjeta potpuno je drugačiji. Međunarodni predstavnici trebali su vidjeti dokle se odmaklo u pregovorima o reformi Izbornoga zakona koja je glavni preduvjet za stabilan ulazak u izbornu 2022. godinu.
Realnost i mogućnosti
U međuvremenu se dogodilo Inzkovo nametanje izmjena Kaznenog zakona BiH i odluka srpskih političkih predstavnika da blokiraju rad državnih institucija. Osim toga, zbog opstrukcija iz Sarajeva nije napravljen nikakav pomak ni u razgovorima o izbornoj reformi. Vremena je sve manje, kao i političke volje da se provede reforma izbornog zakonodavstva. Dogodi li se da BiH u 2022. godinu uđe bez novog Izbornoga zakona, gotovo je izvjesno da će postojeća kriza biti produbljena i da BiH slijedi još nestabilnije razdoblje uz potpuno urušene političke odnose triju konstitutivnih naroda. U takvoj situaciji ne bi postojali ni pravni, a ni politički preduvjeti za organiziranje općih izbora planiranih za jesen iduće godine.
BiH je, dakle, na prekretnici – ili će se lideri dogovoriti ili će iduća godina biti katastrofalna po različitim osnovama. Najavljene kadrovske promjene, posebno u američkoj politici u ovoj regiji, mogu dati novi zamah određenim procesima, ali bez unutarnje želje za dogovorom teško je očekivati stvarni napredak. Pozivi na posredovanje regionalnih autoriteta, kao svojevrsni Dayton 2, nerealni su. No, jednako tako nerealni su i destruktivni i pozivi da međunarodna zajednica uklanjanjem legitimno izabranih dužnosnika navodno otvori prostor za napredak.
Bosanskohercegovački političari bi se trebali vratiti u realne okvire i ono što je doista moguće, a to je dogovor o konkretnim problemima koji utječu na funkcioniranje BiH i odnose u njoj. Od velikog značaja tu bi trebala biti pomoć međunarodnih prijatelja. Pomoć, a ne preuzimanje odgovornosti i nametanje bilo kakvih odluka.
Vrisak.info
