U izraelskom zračnom napadu u kojem je ubijen iranski šef sigurnosti Ali Larijani uklonjen je jedan od najiskusnijih i najutjecajnijih kreatora politike Islamske Republike, i to u kritičnom trenutku. Larijani nije bio vojni zapovjednik, već središnja figura u oblikovanju strateških odluka Irana.
Kao tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, bio je u samom središtu odlučivanja o ratu, diplomaciji i nacionalnoj sigurnosti, a njegov je glas imao težinu u cijelom sustavu, osobito u upravljanju sukobom sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, piše BBC.
Nakon ubojstva vrhovnog vođe Alija Hameneija 28. veljače, Larijani je zauzeo prkosan stav, dajući do znanja da je Iran spreman na dugotrajan sukob. Njegova smrt, koju su sada potvrdili i državni mediji, događa se usred šire kampanje u kojoj je u samo nekoliko tjedana ubijeno nekoliko visokih iranskih dužnosnika i zapovjednika. Takav obrazac upućuje na sustavan napor da se oslabi iranska vodeća struktura tijekom rata.
Pragmatik unatoč tvrdim stavovima
Unatoč svom tvrdom stavu prema Zapadu, Larijanija su u Iranu često opisivali kao pragmatika. Spajao je ideološku odanost s tehnokratskim pristupom, dajući prednost proračunatoj strategiji ispred retorike. Iako je ostao duboko skeptičan prema suradnji sa zapadnim silama, bio je uključen i u ključne diplomatske napore, uključujući ulogu izaslanika u dugoročnom sporazumu o suradnji Irana s Kinom.
U trenutku smrti Larijani je bio zadužen za upravljanje trima velikim krizama. Prva je bio sam rat. Zalagao se da se Iran pripremi za dugotrajnu borbu i proširi sukob diljem regije i izvan nje, što je uključivalo i zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Druga kriza bio je val unutarnjih nemira, koji su započeli zbog gospodarskih problema, ali su se brzo pretvorili u šire prosvjede s ciljem rušenja Islamske Republike. Ti su prosvjedi ugušeni u nasilju u kojem su ubijene tisuće prosvjednika diljem zemlje. Treća kriza odnosila se na iranski nuklearni program i zaustavljene neizravne pregovore s Washingtonom, a oba su procesa već bila narušena vojnim udarima.
Neriješena pitanja i krhka situacija
Njegovim ubojstvom ta su pitanja ostala neriješena i prebačena su na još nepoznatog nasljednika koji se suočava s iznimno krhkom situacijom. Iako je Iran pokazao otpornost, djelomično i remećenjem globalnih energetskih tržišta, njegov zračni prostor ostaje otvoren za daljnje napade. Svaki novi visoki dužnosnik suočit će se s neposrednim rizikom da postane meta.
To bi moglo dodatno preusmjeriti moć prema vojsci. Nedavne izjave predsjednika Masouda Pezeshkiana sugeriraju da su oružane snage dobile široke ovlasti za djelovanje u slučaju da je vodstvo onesposobljeno. U praksi bi to moglo značiti brže donošenje odluka, ali uz manje središnje koordinacije. Postoje i znakovi da se vodstvo bori s upravljanjem nasljeđivanjem. Iran je odgodio javne objave i držao neke osobe, uključujući novog vrhovnog vođu Mojtabu Hameneija, uglavnom podalje od očiju javnosti. Nije jasno je li to zbog sigurnosnih razloga ili zbog unutarnje nesigurnosti.
Kratkoročno, vjerojatan ishod je nestabilnija situacija: čvršći vojni stav u ratu i oštrija represija kod kuće. Načelnik iranske vojske Amir Hatami također je zaprijetio “odlučnom” odmazdom za Larijanijevu smrt. Dugoročno gledano, sustav koji neprestano gubi visoke dužnosnike mogao bi sve teže učinkovito funkcionirati, osobito u zemlji s više od 90 milijuna stanovnika. Utjecaj Larijanijeve smrti stoga nije samo gubitak jednog dužnosnika. Time se produbljuje kriza vodstva koja bi mogla utjecati i na tijek rata i na stabilnost same iranske države.
Vrisak.info
