Iranski general Qasem Suljemni, kojeg su ubile američke snage u Iraku je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme rata u BiH, bio na čelu Revolucionarne garde Irana čiji su pripadnici u značajnom broju bili prisutni u Bosni i Hercegovini, gdje su se priključili tzv. Armiji RBiH.
O kolikom broju je bilo riječ, nema preciznih podataka. Postoje, međutim, informacije koje je iznio bivši američki diplomata Charles Redman, tvorac Washingtonskog sporazuma, svjedočeći pred Kongresom SAD 1996. godine, kada je zajedno s nekadašnjim veleposlanikom u Hrvatskoj Peterom Galbraithom govorio o okolnostima pod kojima je oružje iz Irana dolazilo u BiH uz prešutnu suglasnost SAD-a, piše Senad Avdić u Slobodnoj Bosni.
Redman je, kako prenosi Hrvatski Medijski Servis, kazao da je prema procjenama američkih službi tijekom 1992. u BiH bilo prisutno oko 500 pripadnika iranske Revolucionarne garde, najviše vojnih instruktora koji su obučavali bosanske( bošnjačke, op.hms) vojnike i policajce. Američki diplomata je kazao da su iranski vojnici i vojni instruktori u BiH stigli nakon posjete Alije Izetbegovića Teheranu u listopadu 1992., kada mu je od strane najviših iranskih dužnosnika obećana svaka vrsta vojne i materijalne pomoći za obranu BiH. Prema procjenama koje su tijekom svjedočenja iznijeli Redman i Galbraith, ukupno je tijekom rata u BiH bilo prisutno između tri i četiri tisuće iranskih vojnika, instruktora i drugog vojnog osoblja, obavještajaca, časnika za vezu… Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu, prema riječima Galbraitha, u BiH je ostao tek mali dio od tog impresivnog kontigenta.
Ako se poznaje i ima u vidu ratnički karakter i vojnička doktrina ubijenog generala Soleimanija, koja ga je uvijek, još od rata protiv Iraka 80-ih godina vodila tamo gdje je bilo “najgušće”, na prve vatrene linije i najrizičnije ratne zone, zbog čega je još za života postao legenda među Irancima, lako je povjerovati da je on i u BiH bio uz borce Revolucionarne garde, kao što je to bio slučaj u Libanu, Iraku, Afganistanu, Jemenu…, piše Avdić.
Charles Redman je rekao da su američke službe imale informaciju da je Alija Izetbegović, na čelu bosanskohercegovačke delegacije, posjetio Iran “u proljeće 1991. godine”. Ta Izetbegovićeva posjeta Teheranu, koja nije promakla Amerikancima, tijekom kojeg je primljen od vjerskog i civilnog vrha ove zemlje, imala je prilično neobičan, gotovo misteriozan karakter i čudnu diplomatsku formu. U pratnji tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH nije bilo nikakve “bosanskohercegovačke delegacije”, s njim je u Teheran putovao samo njegov sin Bakir Izetbegović, koji je tada bio direktor Zavoda za izgradnju Sarajeva. Bila je to prva Izetbegovićeva posjeta nekoj stranoj državi nakon što je izabran na čelo kolektivnog šefa države, napominje Avdić u kolumni za SB.
Javnost je šturo informirana o tom bilateralnom događaju, ali će kasnije neki od ljudi upućenih u odnose između Irana i BiH, želeći ostati anonimni, natuknuti da je već tada sklopljena neka vrsta vojno-tehničkog sporazuma između predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i najviših iranskih dužnosnika. Kasnije, tijekom rata u BiH, taj je sporazum/protokol samo dopunjavan i preciziran konketnim potezima i oblicima vojne suradnje, bolje rečeno pomoći službenom Teherana svojim partnerima iz BiH. Isti izvori otkrivaju da je neposredno nakon rata jedan od najviših državnih dužnosnika u bošnjačkoj hijerarhiji dobio zadatak da zametne tragove o toj suradnji i u Sarajevu i u Teheranu, zbog čega će najveći broj dokumenata, dokaza o svim aspektima te suradnje, akterima, bitnim događajima… trajno ostati nepoznat bilo kome izvan uskog kruga ljudi bliskih Aliji Izetbegoviću koji su u tome sudjelovali, navodi Avdić.
Podsjetimo srbijanski mediji nedavno su objavii je članak u kojem se general Soleimani povezuje sa Šefikom Džaferovićem, članom Predsjedništva BiH. “Džaferović je poznat po tome što je za vrijeeme rata izdavao i bosanske dokumente pripadnicima zloglasnog odreda ‘El Mudžahedin’, susreo se i bio je u koordinaciji sa iranskim generalom Soleimanijem, gdje god su trebali sudjelovati pripadnici iranske revolucionarne garde u napadima i zločinima na Srbe i srpske položaje”, navedeno je u tekstu beogradskih Večernjih novosti. U njemu se, također, navodi da je “Soleimani već u svibnju 1992. godine u takozvanoj Armiji BiH imao dvadesetak specijalaca iranske vojske koji su napadali na srpske položaje”.
Šefik Džaferović je ove optužbe odbacio nazivajući ih “orkestriranim napadima iza kojih stoji obavještajna služba Srbije preko režimskih medija”.
Vrisak.info
