U Republici Srpskoj tijekom 2021./2022. godine čak 12,3 % obitelji živjelo je u siromaštvu, a u 15 općina ne postoji niti jedna registrirana predškolska ustanova.
Godinu dana kasnije, 2023., u općinama Vukosavlje, Donji Žabar, Istočni Mostar, Kupres, Osmaci i Pelagićevo nije bio zaposlen nijedan zdravstveni djelatnik s visokom stručnom spremom.
Ovi podaci nisu samo suhe brojke. Oni govore o djeci koja nemaju pristup vrtiću, o roditeljima koji se bore bez osnovne zdravstvene zaštite, o obiteljima koje pokušavaju preživjeti dok sanjaju o osnovnim uvjetima za dostojanstven život. U suvremenom dobu, gdje se svakodnevica sve više odvija kroz ekrane, gubimo ono najvrjednije – autentičan kontakt.
“Djeca sve češće traže pozornost preko filtara, lajka ili online igrica, dok roditelji sve teže nalaze prostor za autentične, nesavršene, ali iskrene razgovore” – poruka je Maje Savanović Zorić, psihologinje i obiteljske psihoterapeutkinje.
U radu s obiteljima, kaže, često susreće roditelje koji se bore s nemogućim zadatkom: da sve drže pod kontrolom, da sve stignu, da sve znaju i da uvijek budu nasmijani jer tako izgleda “idealni roditelj” na društvenim mrežama. No, kako naglašava, djeca ne traže savršenstvo.
“Traže pogled koji ih razumije, zagrljaj koji ih smiruje, glas koji ih čuje. – Važno je da se podsjetimo: obitelj je mjesto gdje učimo kako voljeti i biti voljeni. Obitelj nije savršena, ali je mjesto gdje možemo rasti zajedno i, najvažnije, djeca ne traže idealne roditelje, već one koji su emocionalno prisutni” – kaže Savanović Zorić za Večernji.
Vrisak.info
