Prije tri godine Angeli Merkel su pljeskali i uspoređivali je s Majkom Terezom jer je 4. rujna 2015. otvorila njemačke granice za desetke tisuća izbjeglica koji su preko Balkana došli s Bliskog istoka.
Danas su na naslovnicama novina slike ekstremnih desničara koji ‘love’ strance na ulicama Chemnitza pozdravljajući nacističkim pozdravom.
Taj nevjerojatan kontrast svjedoči o tektonskom poremećaju koji je izbjeglička kriza prouzročila ne samo u Njemačkoj, nego i u čitavoj Europi. U Europsku uniju je od 2015. ušlo više od tri milijuna izbjeglica.
Od svih kriza koje je doživjela Europa, od eura do Ukrajine, ova je najteža i još nije riješena, ocijenio je bugarski politolog Ivan Krastev, u nedavnom razgovoru za dnevnik Die Welt.
Ta kriza “potiče golem sukob istočne i zapadne Europe i Europa doživljava konzervativni zaokret” s posvudašnjim zatvaranjem u nacionalne granice u ozračju demografske panike, rekao je.
Velika Britanija sprema se otići iz EU-a nakon referenduma o brexitu koji je bio snažno obilježen migrantskim pitanjem, Italija je izabrala populističku vladu, protumigrantski pokreti dobivaju vjetar u leđa u svim zemljama a Angela Merkel se čini jako oslabljena.
I američki predsjednik Donald Trump potpaljuje vatru. “Europa je načinila veliku pogrešku kada je pustila milijune ljudi koji su snažno i nasilno promijenili njezinu kulturu!”, napisao je u lipnju na Twitteru, optuživši ponajprije Njemačku.
Migrantsko pitanje je “pretvorilo Merkel u strašilo za dio Nijemaca i gotovo ju je stajalo dužnosti”, komentirao je dnevnik Sueddeutsche Zeitung.
Kancelarka i dalje ističe da iz humanitarnih razloga ne žali zbog svoje odluke od 4. rujna 2015. jer je velik broj ljudi bježao od rata u Siriji.
“Uspjet ćemo”, poručila je tada Nijemcima. Od te se rečenice u međuvremenu distancirala.
Kao i mnoge druge zemlje, i kancelarka je kasnije jasno pooštrila svoju migrantsku politiku. Nakon dolaska jednog milijuna tražitelja azila u najveće europsko gospodarstvo 2015. i 2016., taj bi broj ove godine mogao biti manji od 200.000.
Isti se trend primjećuje u čitavoj Uniji, gdje je lani ukupan broj pao na nekih 650.000. Integracija tražitelja azila putem zapošljavanja pokazuje se uspješnom ponajprije u Njemačkoj, zahvaljujući rastu gospodarstva.
No dio javnosti optužuje tražitelje azila da su odgovorni za porast nesigurnosti. Nakon nedavnog ubojstva 35-godišnjeg Nijemca u Chemnitzu za koje pravosuđe sumnjiči iračkog tražitelja azila, krajnja desnica izlazi na ulicu prosvjedujući protiv stranaca.
“Imigracijsko pitanje je i dalje najveći izazov za Europu”, ocijenio je Stefen Lehne, profesor koji radi u europskoj zakladi Carnegie.
“Sve veći broj tradicionalnih vlada hrani se protumigrantskim osjećajima”, rekao je. Taj bi se trend mogao odraziti na rezultate europskih izbora sljedeće godine.
I britanski povjesničar Niall Ferguson izražava zabrinutost. Umjesto da potiče jedinstvo, migrantska kriza u Europi vodi k podjeli, jer svaka zemlja želi djelovati sama, ocijenio je u jednoj analizi.
“Sve više mislim da će budući povjesničari gledati na migrantsko pitanje kao na fatalan udarac Europskoj uniji a na brexit kao njegov prvi znak”.
Lehne se ne slaže s tim mišljenjem. Drži da bi trenutačna rasprava “mogla biti katalizator koji će donijeti pozitivne promjene”, omogućiti da se rasvijetli situacija i bolje pripremi budućnost.
Hina
