Priča o dehidriranom mulju iz Postrojenja otpadnih voda u Mostaru otkrila je mnogo više o ovome gradu nego što se očekivalo. Dok većina uglavnom galami, a malo toga kaže, struka uglavnom šuti i ne želi javno govoriti dok histerija traja. A kako je krenulo, trajat će još dugo. Ili barem onoliko koliko stranci plaćaju da traje.
Naša redakcija je stupila u kontakt s jednim stručnjakom koji mnogo zna o ovoj temi, ali mu ne pada na pamet govoriti javno o njoj. Ne zato što je sudionik same priče oko pročišćivača nego zato što jednostavno ne želi da mu se život značajno zakomplicira nakon onoga što ima za reći. A ima za reći mnogo toga jer se radi o osobi koja veći dio svoga radnog vijeka radi na sličnim projektima izvan BiH.
-Malo toga ili skoro ništa je točno što je izašlo u javnost, osim samih nalaza. Povišeni parametri su samo pokazatelj onoga što dolazi u pročišćivač kroz kanalizaciju. I dok svi pričaju gdje će mulj završiti, nitko ne pita odakle sve to dolazi. Tko su ti koji puštaju te elemente u pročišćivač. To je bit ove priče. Kada nadležni otkriju tko te elemente ubacuje u sustav problem će se riješiti. Ovako su stvari postavljene na skroz pogrešan način – govori nam na početku razgovora naš sugovornik.
Na pitanje tko su adrese na kojima treba tražiti ove odgovore, on nam kaže kako iskustva govore da su to uglavnom tvornice, bolnice i sve ostale institucije i postrojenja koja koriste elemente koji su pronađeni u mostarskom mulju. -U zapadnim zemljama npr. onkološki pacijenti ne smiju ni mokriti u standardnom WC-u nego su im osiguran WC u kojem su posebni separatori koji odvajaju teške elemente od ostatka urina. Naravno, ti elementi se nalazi u organizmu pacijenta zbog specifičnosti terapije koju prima. Čak se i tome vodi računa, da ne govorimo o ostalom. Sada se postavlja pitanje ima li ijedna bolnica kad nas ikakav sustav koji pročišćava tekućine prije nego se iste ispuste u kanalizacijski sustav. Isto je pitanje i za tvornice, osobito one koje se pripadaju metalnoj industriji. Malo je onih koji imaju odgovarajuće pročišćivače, a onda se čudimo što dobijemo ovakve nalaze. Nisu nalazi loši, čak su i dobri ako znamo što sve ide izravno u kanalizacijski sustav – pojašnjava naš sugovornik.
Ističe kako mulj o kojem se govori u ovome slučaju ne može biti opasan za šire stanovništvo, ali kako predstavlja opasnost za radnike na Postrojenju otpadnih voda.
-Oni su svaki dan u kontaktu i potrebne su posebne mjere zaštite na radu kako bi se osiguralo zdravlje tih ljudi. Ako se te mjere zaštite ne provode, onda može doći do velikih problema. S druge strane, velikih posljedica po stanovništvo ne može biti. Čak su i analize pokazale kako se mulj bez problema može odlagati na odlagalište otpada i to je stav struke. Ostalo sve otpada na one koji žele na ovoj priči zaraditi koji politički poen ili marku – zaključuje naš sugovornik i ponavlja kako u ovoj priči treba saznati tko su izvori elemenata pronađenih u dehidriranom mulju iz Postrojenja otpadnih voda u Mostaru.
AU: M.K./Ero.tel
