Dok se u Zagrebu održavao koncert Marka Perkovića Thompsona, u mjestu Milišići kod Žepča zapaljene su dvije hrvatske zastave.
Riječ je o zastavama hrvatskog naroda u BiH te zastavi Republike Hrvatske koje su mještani postavili na privatnom posjedu, točnije odmorištu koje su vlastitim sredstvima i uz pomoć donatora uredili za sve ljude dobre volje.
Mještani ističu da ih uznemirava ne samo čin paljenja zastava, nego i poruke koje su se pojavile na društvenim mrežama, kao i natpis koji je ostavljen na stolu u njihovoj nadstrešnici: „Ovo nije Hrvatska, ovo je BiH. Alahu ekber.“
Mjesto Milišići nalazi se na alternativnom putu Žepče–Zavidovići. U selu živi desetak hrvatskih obitelji, a kako kažu, nadstrešnicu – ili „bajtu“ sagradili su kako bi svatko mogao stati, odmoriti i natočiti izvorsku vodu. Postavili su zastavu hrvatskog naroda u BiH te hrvatsku trobojnicu, koje su u noći održavanja koncerta zapaljene.
Stipan Lukić, mještanin Milišić, kaže da su ljudi navečer ostali sjediti do ponoći, a potom su obje zastave, i ona hrvatska, i ona ranije postavljena zastava hrvatskog naroda u BiH, zapaljene.
Napominje da bi zastavu RH sami uklonili sutradan, dok bi zastava hrvatskog naroda u BiH ostala. “Kome to smeta? Nije jasno”, kaže Lukić, ističući kako se objekt nalazi na privatnom posjedu te da imaju pravo postaviti ogradu i kapiju ako bude potrebno.
Slično razmišlja i Zvonko Šišić, Lukićev susjed, koji smatra da ako zastava ne smeta njima koji tu žive, ne bi trebala smetati ni drugima. Kaže kako ni njemu osobno ne smeta ako negdje vidi neku drugu zastavu, te ne vidi razlog zašto bi ta zastava u njihovom selu ikome predstavljala problem.
Dodaje da, ako nekome to toliko smeta, nitko ga ne prisiljava da se vraća, neka jednostavno nastavi svojim putem.
O cijelom incidentu oglasila se samo Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a Zeničko-dobojske županije, ne prozivajući nikoga izravno, ali podsjećajući na čitav niz sličnih slučajeva.
”Zadnjih nekoliko godina na području ovome imali smo uništavanje zastave na spomenu obilježju u Fojnici, Šeheru, Selištu, Varešu, a i u Jelahu. I neki način, to više nije slučaj, to je neki način pojava. No, međutim, mi koji živimo u ovom području imamo namjeru i cilj da baštinimo ono iz čega smo neki način Hrvati ponikli. A svi oni koji pucaju u obilježje hrvatskog naroda, koji su sastavnica Bosne i Hercegovine, u svakom slučaju pucaju u Bosnu i Hercegovinu, u državno uređenje koje samo po sebi je ograđeno Daytonskim sporazumom. Svi mi znamo da jednu državu čini građani, da čini stanovništvo pored svi ostalih političkih uređenja. Ako nema građana, nema stanovništva, nema ni države. A na nama je zadaća da baštinimo ono što je utkano među svima nama, a teče krvlju, to je šahovnica kao obilježje hrvatskog naroda”, rekao je Dragan Janko, predsjednik udruge.
Stipan Lukić je pokazao i vjenčani list svojih roditelja iz 1954., gdje jasno piše – otac Hrvat, majka Hrvatica. Pitajući se, javno i jasno – što su onda oni, i tko ima pravo određivati tko je tko u zemlji triju konstitutivnih naroda.
Vrisak.info
