U kontekstu rata u Bosni i Hercegovini, posebno je značajna situacija u Posavini i uloga Borisa Rugea, piše u knjizi ‘Who saved Bosnia’ Vitomira Milesa Raguza. Ruge je sada visoko u NATO-voj hijerarhiji kao vršitelj dužnosti zamjenika i pomoćnik glavnog tajnika. On će kao gost na zajedničkoj sjednici saborskog Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva Sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a objasniti što je to NATO misija NSATU i koja bi bila uloga Hrvatske u toj misiji.
Prema knjizi Vitomira Milesa Raguza, povlačenje Hrvatske vojske (HV) iz Posavine bilo je rezultat složenih diplomatskih pregovora i pritisaka međunarodne zajednice. Haris Silajdžić, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH, komunicirao je s predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, tražeći hitno povlačenje HV-a iz ovog strateški važnog koridora, piše Večernji list.
Ovo povlačenje, koje se dogodilo sredinom 1992. godine, često se interpretira kao dio dogovora između hrvatskog predsjednika Franjo Tuđmana i srpskog vođe Slobodana Miloševića. No, Raguž smatra da su uvjerenja o ovoj “teoriji zavjere” često pogrešna. Umjesto toga, povlačenje je rezultat “logike politike zapadnih sila” koje su tada oblikovale događaje na terenu. Preporuke da HV ne bi trebao provocirati srpske snage došle su s visokom razinom uvjerenja da će se postignuti pravedan mir kroz diplomaciju.
Ruge, koji je tada bio mladi diplomat sa sporednom ulogom notetakera bi međutim s današnje pozicije mogao objasniti mnoge kontroverzne stvari o početku i razvoju rata 90-ih. Ponajprije o povlacenju HV iz Posavine. On je tada bilježio i prenosio stavove njemačkog veleposlanika pri UN-u Grafa zu Rantzaua, ali je i sam bio svjestan složenosti situacije. Ova situacija je uključivala i pritiske na Tuđmana da se povuče, kako bi se izbjegle veće civilne žrtve u Posavini, regiji koja je bila pod velikim pritiskom srpskih snaga. Osim toga, analiza naglašava da je povlačenje HV-a iz Posavine rezultiralo gubitkom teritorija poput Dervente i Modriče, što je dodatno kompliciralo odnose među etničkim grupama unutar BiH. Iako je povlačenje stvorilo dojam o dogovoru između Tuđmana i Miloševića, stvarna situacija bila je mnogo složenija, s naglaskom na ulogu međunarodne zajednice koja je navodno pokušavala stabilizirati regiju.
Važno je napomenuti da su događaji koji su uslijedili nakon povlačenja pokazali da su odnosi između Beograda i Zagreba, kao i interese velikih sila, oblikovali ishod sukoba više nego što su to činili lokalni akteri. Ova perspektiva pomaže razumjeti složenu dinamiku rata u BiH i ulogu Rugea kao jednoga od aktera u tom procesu. Povlačenje HV-a iz Posavine može se stoga interpretirati kao dio šire strategije zapadnih sila koje su nastojale osigurati stabilnost u regiji, ali i kao rezultat lokalnih političkih dogovora koji su imali dugoročne posljedice za sve strane uključene u sukob.
Vrisak.info
