Rast troškova života te poskupljenje osnovnih namirnica i usluga sve snažnije pogađaju ustanove za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba u Banja Luci. Unatoč punim kapacitetima i dugim listama čekanja, u nadolazećem razdoblju očekuju se nova poskupljenja smještaja, kako u privatnim, tako i u javnim ustanovama, pišu Nezavisne.
Koliko bi mogao poskupjeti smještaj u domovima?
Iz banjalučkog Doma umirovljenika naveli su kako su financijski izazovi sve veći te da bi uskoro moglo doći do poskupljenja usluga.
„Cijena smještaja povećana je prošle godine, a očekuju se i dodatna poskupljenja uslijed rasta cijena svih potrepština. Naša se ustanova financira isključivo od korisnika, dok od Vlade Republike Srpske dobivamo određene subvencije čiji iznos varira iz godine u godinu. Naša se ustanova, naime, nalazi pod okriljem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, za razliku od sličnih ustanova koje su pod upravom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi”, rekla je Bosiljka Bošnjak, ravnateljica Doma umirovljenika Banja Luka.
Osim zdravstvenog stanja štićenika, konačan iznos troškova određuje i struktura smještaja.
„Cijena jednokrevetne sobe za pokretnog korisnika iznosi 1.600 konvertibilnih maraka (KM). Dvokrevetna soba za pokretnog korisnika stoji 1.050 KM po osobi. Polupokretan korisnik jednokrevetnu sobu plaća 1.700 KM, a dvokrevetnu 1.300 KM. Nepokretni korisnici smješteni su u trokrevetne sobe čija je cijena 1.350 KM po osobi”, navela je ravnateljica ove ustanove.
O čemu ovisi cijena boravka u privatnom domu?
U Domu za starije i nemoćne „Bardača” ističu da se iznos mjesečnog boravka određuje na temelju zdravstvenog stanja pacijenta i tipa sobe.
„U našoj se ustanovi cijena formira na temelju stanja i dijagnoze korisnika, vrste sobe koju želi ili treba te individualnih potreba. Imamo različite odjele za smještaj raznih kategorija korisnika, od 1.450 KM pa naviše. Cijene nismo korigirali u posljednje dvije godine unatoč valovima poskupljenja, no budući da je sve poskupjelo, može se očekivati i rast cijena naših usluga”, naveli su predstavnici ovog privatnog doma.
Kapaciteti ovog doma u potpunosti su popunjeni, a potražnja je velika — kako od domaćeg stanovništva, tako i od ljudi iz dijaspore.
„Velik broj naših štićenika čine ljudi iz regije i dijaspore. U inozemstvu su ove usluge 10 do 15 puta skuplje nego kod nas, pa je i njihovo zanimanje iznimno veliko. Međutim, još je veći broj naših domaćih ljudi”, naveli su, naglašavajući kako njihova ustanova zbrinjava osobe čije je liječenje i njegu nemoguće organizirati kod kuće.
Koliko se čeka na mjesto u banjalučkom Domu umirovljenika?
Situacija s popunjenošću kapaciteta u banjalučkoj Javnoj ustanovi Dom umirovljenika vrlo je slična, potvrdila je Bosiljka Bošnjak.
„Korisnike dijelimo prema kategorijama njihove samostalnosti na pokretne, polupokretne i nepokretne. Važno je razjasniti razliku između pokretnog i polupokretnog korisnika. Pokretni korisnici su oni koji se u potpunosti mogu brinuti o sebi, samostalno zakazivati liječničke preglede, uzimati terapiju, voziti automobil i slično. Njihov smještaj ovdje nalikuje hotelskom. Polupokretan korisnik je onaj kojemu treba pomoć pri kupanju, hranjenju ili odlasku na specijalističke preglede. On dobiva pratnju našeg djelatnika, što je automatski dodatno opterećenje za radni kolektiv i podiže cijenu boravka”, objasnila je.
Smještaj u JU Dom umirovljenika Banja Luka trenutačno koristi 208 osoba, dok je na listi čekanja oko 30 polupokretnih i pokretnih te šest nepokretnih korisnika.
Mogu li umirovljenici sami platiti smještaj u domu?
S druge strane, sami se umirovljenici suočavaju s teškim financijskim preprekama prilikom donošenja odluke o odlasku u dom. Sedamdesetogodišnja Gordana ističe da je njezina želja za prelaskom u dom motivirana namjerom da rastereti najbliže, iako sama mirovina ni približno nije dovoljna za pokrivanje troškova.
„U dom želim otići zato što ne želim da briga o meni padne na teret moje obitelji. O tome smo i ranije razgovarali i oni se slažu s tim. Svojom mirovinom ne mogu samostalno pokriti troškove boravka u domu, ali su mi kćeri i unuka spremne financijski pomoći. Pratnju ne trebam, u potpunosti sam pokretna i samostalna, vozim automobil i ta mi vrsta pomoći nije potrebna. Čekam da dođem na red, a svjesna sam da postoje oni kojima je to potrebnije nego meni”, kazala je Gordana.
Dok liste čekanja rastu zajedno s cijenama, smještaj u domovima za starije sve više postaje luksuz koji prosječna mirovina ne može pokriti. Zbog toga teret skrbi o najstarijima sve češće pada na leđa obitelji, čineći međugeneracijsku financijsku solidarnost jedinim načinom za dostojanstvenu starost.
Vrisak.info
