Nino Raspudić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kolumnist, u intervjuu za hrvatski časopis “Obnova” govorio je o položaju Hrvata u BiH.
“Položaj Hrvata u BiH danas je vrlo težak. Osim što sa svim drugim građanima BiH dijele sudbinu življenja u potpuno nefunkcionalnoj državi koja de facto opstaje kao protektorat međunarodne zajednice i u kojoj neriješeno nacionalno pitanje koči sve druge pozitivne društvene procese, što se onda reflektira na katastrofalno ekonomsko i socijalno stanje u cijeloj zemlji, Hrvati su kao kolektivitet politički gotovo desubjektivirani”, kazao je Raspudić, prenosi Dnevnik.ba.
Iako su, smatra Raspudić, formalno suveren i konstitutivan narod, nametnutim promjenama izbornoga zakona dovedeni su u situaciju da im u svakom trenutku predstavnici drugih dvaju naroda mogu izabrati “predstavnike”.
“Na ovim se izborima to zbog privremenoga raspada tzv. „građanske“ scene, ustvari drugoga bošnjačkoga političkoga krila, nije dogodilo, ali ta opasnost, uz ovakav izborni zakon, stalno visi nad hrvatskim biračima, što ih onda tjera na homogeniziranje oko najjače opcije. Zbog straha od preglasavanja onemogućen im je tako i politički pluralizam”, kazao je.
Donedavno je, tvrdi Raspudić, odnos RH prema Hrvatima u BiH bio odnos pasivnog promatrača.
“Hrvatska je, kao sukreator i supotpisnik Dejtonskoga sporazuma koji je i ustav BiH, dužna miješati se u unutrašnje stvari BiH onda kada su načela toga sporazuma dovedena u pitanje”, kazao je.
Dok su se provodile, nametnute izmjene dejtonskoga okvira, podsjeća Raspudić, koje su dovele Hrvate u neravnopravan položaj, Hrvatska je to pasivno promatrala, pa čak i aktivno sudjelovala u dokidanju političkih prava vlastitoga naroda u susjednoj državi preko nekih političkih aktera poput bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
“Srećom, promjenom politike RH prema Hrvatima u BiH ta je tendencija postala bespredmetna. Danas smo u RH blizu konsenzusa svih bitnih političkih igrača oko potpore Hrvatima u BiH”, kazao je.
Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica (čitaj: američka politika) je i stvorila “hrvatsko pitanje”.
“Od pljačke i uništenja Hercegovačke banke preko nametnute promjene izbornoga zakona pa sve do promjene i zakona matematike (Inzkovih famoznih „pet je trećina od sedamnaest), intervencije izvana dovele su do toga da je Federacija pretvorena u bošnjački entitet, a nije se ni taknulo u ingerencije RS-a, unatoč svom deklarativnom bučanju”, kazao je.
Odgovarajući na pitanje, je li položaj Hrvata u BiH uvjetovan srpsko-bošnjačkim odnosima, odnosno, podrškom Turske Bošnjacima, a Ruske Federacije Srbima u BiH, Raspudić je ocijenio kako je to vidljivo u trenutnoj koaliciji SDA, DF-a i SDS-a.
“Ogavno je kako sarajevska politika optužuje Hrvate za savezništvo s Dodikom, a oni rade deal sa strankom Radovana Karadžića koja je stvorila i „očistila“ RS. Ipak, mišljenja sam da će dugoročno u RS-u prevladati Dodikova struja koja ne podržava Hrvate zato što ih posebno voli, već zato što procjenjuje da su oni na redu sutra, ako se Hrvate ukloni kao politički faktora danas”, kazao je.
Raspudić je govoreći i o opcijama unutarnjeg preustroja BiH, ocijenio kako ne vidi nijedan suvisao argument za to da bi etnoteritorijalni preustroj BiH doveo do getoizacije i raspada.
“Na primjeru bivše Jugoslavije vidjeli smo da je unitarizam većinskoga naroda pod građanskom krinkom siguran put u raspad. Prije će biti da je istina sljedeća: bošnjačkoj eliti odgovara ovakva podjela na srpsko-bošnjačku BiH pa se zato protive jedinici s hrvatskom većinom”, kazao je.
Raspudić, također, smatra kako bi se u slučaju nekog oblika etnoteritorijalizacije na određen način mogao osigurati model jednakopravnosti nacionalnih zajednica koje bi ostale u debeloj manjini u pojedinim teritorijalno-administrativnim jedinicama.
“Naravno. Svi ostaju unutar iste države, postoje mehanizmi zaštite tzv. konstitutivnih manjina u pojedinim jedinicama, npr. osigurati recipročnu nadzastupljenost u tijelima vlasti”, kazao je.
Prema njegovim riječima, više od osamdeset posto Hrvata preostalih u BiH živi na područjima koja je obranilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Otprilike toliki postotak Hrvata unutar Jugoslavije živio je u RH.
“Moglo bi se postaviti pitanje – zašto se Hrvatska osamostaljivala, a nije mislila na milijun Hrvata koju su ostali u BiH, Vojvodini, Boki kotorskoj? A u slučaju BiH radi se samo o preustroju unutar iste zemlje”, kazao je.
Raspudić je komentirajući djelovanje Hrvatskog narodnog sabora BiH, kazao kako je to dobrodošao okvir za artikuliranje i provođenje nacionalne hrvatske politike u BiH do osiguranja ravnopravnosti.
“U svom bi djelovanju trebao biti konkretniji i energičniji nego do sada”, kazao je.
Raspudić je, također, komentirao je Hrvate iz javnog života, a koji prema tvrdnjama novinara Maria Tomasa u časopisu “Obnova”, postaju marionete velikobošnjačke politike i/li građansko-unitarnog koncepta uređenja BiH, a kojima je medijskim prostor uvijek otvoren u dominantno bošnjačkim sredinama.
“Radi se o teškoj moralnoj kompromitaciji koja razorno djeluje na cijelu zajednicu. Takvi su svojom spremnošću da glume hrvatske predstavnike, unatoč tomu što nemaju legitimitet za to, štoviše, da glume ‘poštene Hrvate’ po mjeri sarajevske politike, nanijeli veliko zlo, ne samo Hrvatima, već i Bošnjacima, dajući im iluziju ostvarivosti jedne politike koja na koncu nikome nije donijela dobra, a unazadila je zemlju u cjelini”, kazao je.
Zapitao se i kakvu su korist Bošnjaci imali od nametanja Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
“Ili od Lijanovića, Budimira i Jurišića? Iz primjera Sejde Bajramovića u vrijeme raspadanja Jugoslavije mogli su naučiti kako završavaju takve politike”, kazao je Raspudić.
Vrisak.info
